BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

UNSKO SANSKI KANTON

OPĆINSKI SUD U CAZINU

Broj: 20 0 P 040055 21 P 2

Cazin, 30.11.2022. godine

       Općinski sud u Cazinu po sudiji Vildani Omanović, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d. Sarajevo Trg međunarodnog prijateljstva br. 20 (pravni sljednik Bosna sunce osiguranje d.d. Sarajevo) zastupan po advokatima iz AD Martinović & Partneri iz Mostara Dubrovačka bb protiv tuženika M.LJ. iz mjesta …grad C. zastupan po punomoćniku advokatu Veladžić Hamdiji iz Bihaća i zamjeničkom punomoćniku advokatu Veladžić Dinku iz Bihaća radi sticanja bez osnova vsp. 65.628,29 KM, nakon glavne rasprave zaključene dana 26.10.2022. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja advokata Dupanović Jasmine i punomoćnika tuženika, advokata Veladžić Dinka, dana 30.11.2022. godine donio je slijedeću

P R E S U D U

        Tuženik je dužan tužitelju, radi vraćanja stečenog temeljem osnove koja je kasnije otpala, isplatiti iznos od 65.628,29 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 05.05.2016. godine do konačne isplate kao i naknaditi troškove postupka u iznosu od 7.034,55 KM, a sve u roku 30 dana od prvog dana nakon donošenja presude.

      Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate za period od 28.08.2015. godine do 04.05.2016. godine.

     Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa troškova.

     Odbija se u cijelosti kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

       O b r a z l o ž e nj e

       

       Tužbom tužitelja Bosna sunce osiguranje d.d. Sarajevo zaprimljenom kod ovog suda dana 05.05.2016. godine (dan predaje pošti preporučeno) tužitelj traži da mu tuženik, radi vraćanja stečenog temeljem osnove koja je kasnije otpala, isplati iznos od 65.628,29 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 28.08.2015. godine kao dana donošenja rješenja Kantonalnog suda u Bihaću pa do konačne isplate.

U tužbi se navodi da je tužitelj temeljem pravosnažne presude Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 035266 11 P od 18.05.2012. godine prinudnim putem isplatio tuženiku iznos od 65.628,29 KM na ime glavnice, troškova i zakonskih zateznih kamata, a da je na prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka Kantonalni sud u Bihaću rješenjem broj 17 0 P 035266 15 Gvl 2 od 28.05.2015. godine ukinuo presudu Općinskog suda u Bihaću i dopustio ponavljanje postupka. Tužitelj smatra da je utuženi iznos isplatio tuženiku temeljem osnove koja je kasnije otpala pa da je tuženik dužan vratiti tužitelju isplaćeni iznos temeljem sticanja bez osnova.

Navodi se da je u ponovno vođenom postupku pred Općinskim sudom u Bihaću donesena pravosnažna presuda kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika pa da su ispunjeni uvjeti za vraćanje novčanih sredstava isplaćenih tuženiku jer ta novčana sredstva tuženik sada drži bez ikakavog valjanog pravnog osnova.

     U toku postupka zbog statusnih promjena tužitelja kao tužitelj označen je Adriatic osiguranje d.d. Sarajevo Trg međunarodnog prijateljstva br. 20 kako to proizilazi iz aktuelnog izvoda iz sudskog registra Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-RegZ-18-001275 od 13.02.2018. godine.

      U toku postupka tužitelj navodi da je pred Općinskim sudom u Bihaću vođen je parnični postupak između ovdje tuženika, a tada tužitelja i pravnog prednika tadašnjeg tuženika Sunce BH osiguranje d.d. Livno i da je donesena pravosnažna presuda temeljem koje je po rješenju u izvršenju Općinskog suda u Livnu broj 68 0 I 023304 12 I od 06.09.2012. godine tadašnji tuženik, a sada tužitelj prinudnim putem platio ovdje tuženiku iznos od 65.628,29 KM. Navodi se da je zatim dopušteno ponavljanje tog postupka i ukinuta presuda Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 035266 11 P od 18.05.2012. godine temeljem koje je tužitelj isplatio tuženiku 65.628,29 KM, a u ponovnom postupku u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika pa su zbog toga ispunjeni uvjeti za vraćanje isplaćenih novčanih sredstava. 

Tužitelj smatra da se u ovom slučaju mora cijeniti da je u prethodno vođenom parničnom postupku predmet tužbenog zahtjeva bio ugovor – polica osiguranja broj … od 14.06.2002. godine za pojedinačno osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja u kojem ugovoru tj. polici je bila ugovorena isplata dijela osigurane sume u slučaju nastupanja osiguranog rizika, a čiji sastavni dio čine Opći uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog sluča i tablice za određivanje postotka trajnog invaliditeta. Navodi se da u skladu sa članom 897 Zakona o obligacionim odnosima predmet ugovora o osiguranju nije naknada štete već osigurani iznos koji se isplaćuje kad nastupi osigurani slučaj pa da se, kad je naknada zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti isplaćena u izvršenju ugovorne obaveze (polica kolektivnog osiguranja), ne primjenjuje se odredba člana 216 Zakona o obligacionim odnosima o nemogućnosti traženja povrata neosnovano isplaćenih iznosa.

      U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva i navodi da je iznos od 65.628,29 KM naplatio temeljem pravosnažne presude u izvršnom postupku i predlaže prekid ovog postupka do pravosnažnog okončanja postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Bihaću nakon što je dozvoljeno ponavljanje postupka. Predlaže i da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

Tuženik smatra da tužitelj svoj tužbeni zahtjev kako je postavljen u tužbi, zasniva na odredbi člana 216 Zakona o obligacionim odnosima pa stoga tuženik smatra da je u cijelosti riječ o plaćanju nematerijalne štete po presudi Općinskog suda u Bihaću i to na ime duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, za pretrpljene bolove, strah i naruženost. Smatra da je u ovom slučaju upravo isplaćena naknada štete zbog povrede tijela i narušenja zdravlja. Ističe se da je tuženik u zakonitom izvršnom postupku stekao utuženi iznos sredstava i da je stoga bio savjestan i smatra da se u konkretnom slučaju shodno odredbi člana 216 Zakona o obligacionim odnosima ne može tražiti vraćanje neosnovano isplaćenog iznosa. Također smatra da se tužitelj ne može uopće pozivati na Ugovor o osiguranju niti opće uvjete jer isti dokazi nisu izvedeni u ovom postupku niti je o njima raspravljano.

      Rješenjem ovog suda broj 20 0 P 040055 16 P od 13.02.2017. godine određen je prekid ovog postupka do pravosnažnog završetka postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Bihaću pod poslovnim brojem 17 0 P 035266 15 P 5, a postupak je nastavljen rješenjem ovog suda broj 20 0 P 040055 21 P 2 od 02.02.2022. godine po prijedlogu tužitelja, a nakon što je utvrđeno da je navedeni postupak pravosnažno završen.

  Na glavnoj raspravi izveden je dokaz čitanjem isprava: presuda Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 035266 11 P od 18.05.2012. godine, rješenje o ovrsi Općinskog suda u Livnu broj 68 0 I 023304 12 I od 06.09.2012. godine, izvod transakcijskog računa UniCredit banke od 22.02.2013. godine, rješenje Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 035266 15 Gvl 2 od 28.08.2015. godine, aktualni izvod iz sudskog registra Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-Reg-Z-18-001275 od 13.02.2018. godine,presuda Općinskog suda u Bihaću sa klauzulom pravosnažnosti broj 17 0 P 035266 18 P 6 od 26.05.2020. godine, presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 035266 20 Gž od 01.10.2020. godine i presuda Vrhovnog suda Federacije BiH broj 17 0 P 035266 20 Rev od 09.02.2021. godine.

  Shodno odredbi člana 8 ZPP-a cijeneći izvedene dokaze svaki zasebno i u međusobnoj vezi te u vezi sa navodima parničnih stranaka odlučeno je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:

       Presudom Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 035266 11 P od 18.05.2012. godine koja je pravosnažna 22.06.2012. godine, po tužbi tužitelja M.LJ. (ovdje tuženika) protiv tuženika Sunce BH osiguranje Livno (prednika ovdje tužitelja), poništen je Sporazum o namirenju zaključen dana 11.06.2003. godine između tih parničnih stranaka i obavezan je prednik ovdje tužitelja da isplati tuženiku na ime naknade nematerijalne štete ukupno 27.850,00 KM i to: za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, za pretrpljene bolove i za pretrpljeni strah i za duševne bolove zbog naruženosti sa zakonskom zateznom kamatom od 22.06.2004. godine pa do konačne isplate i da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 6.213,08 KM; tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na naknadu štete zbog nesposobnosti za rad odbijen je kao neosnovan; odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na iznos od 5.250,00 KM koji je već isplaćen tužitelju od strane tuženika i odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog potraživanog iznosa od 55.000,00 KM, ukupno 27.150,00 KM.

     Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Livnu broj 68 0 I 023304 12 I od 06.09.2012. godine dozvoljeno je izvršenje na temelju navedene pravosnažne presude po prijedlogu ovdje tuženika kao tražitelja izvršenja protiv BSO-Bosna Sunce Osiguranje, Podružnica Livno kao izvršenika radi novčanog potraživanja na ime naknade nematerijalne štete u iznosu 27.850,00 KM i troškovi postupka 6.213,08 KM sa zateznom kamatom te naplate troškova tražitelja izvršenja u iznosu od 2.393,00 KM (zastupanje po punomoćniku 1.368,90 KM i sudske takse na prijedlog i rješenje o izvršenju 1.025,00 KM).

     Na osnovu izvoda transakcijskog računa Bosna Sunce Osiguranje Podružnica Livno kod UniCredit banke od 22.02.2013. godine utvrđeno je da je dana 01.02.2013. godine temeljem rješenja Općinskog suda u Livnu broj 68 0 I 023304 12 I za tužitelja, a na račun punomoćnika advokata Veladžić Hamdije uplaćen iznos od 65.628,29 KM.

     Prema tome, temeljem navedene pravosnažne presude dozvoljeno je izvršenje protiv prednika tužitelja i tuženiku je dana 01.02.2013. godine na ime naknade nematerijalne štete sa zateznom kamatom, sa troškovima parničnog i izvršnog postupka isplaćen iznos od 65.628,29 KM.

     Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 035266 15 Gvl 2 od 28.08.2015. godine dopušteno je ponavljanje postupka i ukinuta je presuda Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 035266 11 P od 18.05.2012. godine.

     U ponovnom postupku presudom Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 035266 18 P 6 od 26.05.2020. godine koja je pravosnažna dana 01.10.2020. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev ovdje tuženika M.LJ. protiv ovdje tužitelja Adriatic osiguranje d.d. Sarajevo koji je pravni sljednik Sunce BH osiguranje d.d. Livno tj. odbijen je kao neosnovan zahtjev kojim je traženo utvrđenje da je ništav Sporazum o namirenju zaključen između Sunce BH osiguranje d.d. Livno i M.LJ. i odbijen je kao neosnovan zahtjev da ovdje tužitelj isplati M.LJ. naknadu nematerijalne štete u iznosu: za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 25.000,00 KM, za pretrpljene fizičke bolove 10.000,00 KM, i za pretrpljeni strah iznos od 6.000,00 KM i odbijen je zahtjev za naknadu troškova postupka zahtijevanih u iznosu 26.790,70 KM.

     Iz obrazloženja presude proizilazi da je polica broj 01-06-000138/02 za pojedinačno osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja od 14.06.2002. godine zaključena između prednika tuženika Sunce osiguranje d.d. Livno i ugovaratelja osiguranja Humanitarna organizacija „Akcija protiv mina“ Bihać za osiguranika M.LJ. za period od 15.06.2002. godine do 15.10.2002. godine te da osigurana svota za slučaj smrti od nezgode iznosi 100.000,00 KM, a za trajni invaliditet 150.000,00 KM i da su sastavni dio police osiguranja: Ponuda Opći uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja i Tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja.

     Tužbeni zahtjev ovdje tuženika je odbijen kao neosnovan uz stanovište suda da je valjan Sporazum o namirenju vezan za štetu koju je ovdje tuženik pretrpio dana 10.08.2002. godine kao zaposlenik Humanitarne organizacije „Akcija protiv mina“ Bihać tako što je zadobio povrede prilikom iznošenja „zvončića“ kao eksplozivne naprave i da ovdje tužitelj ne može biti obavezan na naknadu nematerijalne štete jer on ima samo ugovorni odnos sa humanitarnom organizacijom čiji je zaposlenik bio tuženik i bio osiguran kao zaposlenik za slučaj nastupanja osiguranog tako da ovdje tuženiku pripada samo osigurana suma po utvrđenom stepenu, a ne i naknada nematerijalne štete.

     Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 035266 20 Gž od 01.10.2020. godine potvrđena je navedena presuda uz stanovište da se naknada štete za pretrpljene fizičke bolove i strah primjenjuje samo u slučaju vanugovorne odgovornosti za štetu, a da se u konkretnom slučaju zahtijeva naknada štete po osnovu ugovorne odgovornosti.

     Presudom Vrhovnog suda Federacije BiH broj 17 0 P 035266 20 Rev od 09.02.2021. godine odbijena je revizija ovdje tuženika izjavljena protiv navedene presude Kantonalnog suda u Bihaću s obrazloženjem da je ovdje tuženik po punomoćniku advokatu dana 11.06.2003. godine sa prednikom ovdje tužitelja zaključio Sporazum o namirenju naknade štete povodom osiguranog slučaja i povreda koje je zadobio kao zaposlenik Humanitarne organizacije „Akcija protiv mina“ Bihać; da je zbog povreda kod ovdje tuženika nastao invaliditet 3,5%; da je prednik ovdje tužitelja po zaključenom sporazumu izmirio svoju obavezu tako što je tužitelju isplatio iznos od 5.250,00 KM; da su u ugovoreni iznos naknade uključene i sve eventualne buduće štetne posljedice iz tog događaja kao i troškovi i da su isplatom navedenog iznosa podmireni svi zahtjevi i da ovdje tuženik neće imati daljih zahtjeva prema isplatiocu te da nisu utvrđeni razlozi za ništavost navedenog Sporazuma.

      Tužbom tužitelj traži da mu tuženik vrati iznos od 65.628,29 KM koji je tuženik primio temeljem presude Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 035266 11 P od 18.05.2012. godine. 

      Utvrđeno je da je navedena presuda ukinuta i u ponovnom postupku donesena presuda Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 035266 18 P 6 od 26.05.2020. godine koja je pravosnažna dana 01.10.2020. godine kojom je tužbeni zahtjev ovdje tuženika u cijelosti odbijen kao neosnovan pa shodno odredbi člana 210 stav 4 Zakona o obligacionim odnosima postoji obaveza vraćanja kad se nešto primi obzirom na osnov koji je kasnije otpao. 

      Tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva pozivanjem na odredbu člana 216 Zakona o obligacionim odnosima kojom je propisano da se ne može tražiti vraćanje neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti ukolko je isplata izvršena savjesnom pribaviocu.

     Nasuprot tome, tužitelj smatra da, u skladu sa članom 897 Zakona o obligacionim odnosima predmet ugovora o osiguranju nije naknada štete već osigurani iznos koji se isplaćuje kad nastupi osigurani slučaj pa da se, kad je naknada zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti isplaćena u izvršenju ugovorne obaveze (polica kolektivnog osiguranja), ne primjenjuje se odredba člana 216 Zakona o obligacionim odnosima o nemogućnosti traženja povrata neosnovano isplaćenih iznosa.

     Isplaćeni iznos od 65.628,29 KM odnosi se na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 27.850,00 KM, a preostali iznos od 37.778,29 KM predstavlaju zatezne kamate, troškovi parničnog i izvršnog postupka.

     Stanovište je suda da u ovom slučaju, temeljem pravosnažne presude jeste isplaćena naknada nematerijalne štete sa zateznom kamatom i troškovima postupka što predstavlja naknadu štete zbog povrede tijela i narušenja zdravlja ali prednik tužitelja je obavezan na isplatu po osnovu svoje ugovorne odgovornosti kao osiguravatelj po ugovoru o osiguranju osoba od posljedica nesretnog slučaja pa je naknada isplaćena u izvršenju ugovorne obaveze i stoga se ne primjenjuju odredbe člana 216 Zakona o obligacionim odnosima kojima se isključuje obaveza vraćanja neosnovano isplaćene naknade štete zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti i stoga je tuženik dužan tužitelju vratiti utuženi iznos koji je neosnovano naplatio.

     Osim toga, na ime naknade štete zbog povrede tijela i narušenja zdravlja tuženiku je isplaćen iznos od 27.850,00 KM, a preostali iznos do 65.628,29 KM tj. iznos od 37.778,29 KM odnosi se na zateznu kamatu i troškove parničnog i izvršnog postupka, a što nije dio naknade štete plaćene zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti pa se na taj iznos ni u kojem slučaju ne primjenjuju odredbe člana 216 Zakona o obligacionim odnosima.

     Kako je utvrđeno da je otpao osnov po kojem je prednik tužitelja isplatio tuženiku utuženi iznos, tužitelju pripada pravo da od tuženika traži vraćanje onog što je naplatio pa je tužbeni zahtjev usvojen kao osnovan.

      Tuženik neosnovano smatra da se tužitelj ne može pozivati na Ugovor o osiguranju niti opće uvjete jer isti dokazi nisu izvedeni u ovom postupku, a ovo iz razloga jer iz navedenih sudskih odluka jasno proizilazi da se radi o ugovornoj odgovornosti tužitelja, a temeljem ugovora o osiguranju osoba od posljedica nesretnog slučaja.

      Tužitelj zahtijeva plaćanje zatezne kamate od dana donošenja rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 035266 15 Gvl 2 od 28.08.2015. godine kojim dopušteno je ponavljanje postupka i ukinuta je presuda Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 035266 11 P od 18.05.2012. godine temeljem koje je izvršena isplata tuženiku.

     Odredbom člana 214 Zakona o obligacionim odnosima propisano je da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnova, moraju se platiti zatezne kamate i to, ako je sticalac nesavjestan od dana sticanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Stanovište je suda da je tuženik u momentu prijema novca tj. 01.02.2013. godine bio savjestan primalac obzirom da je isplata izvršena temeljem pravosnažne presude jer u tim okolnostima nije mogao ni morao znati da nema osnova za isplatu. Ponovno vođenje sudskog postupka i donošenje rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 035266 15 Gvl 2 od 28.08.2015. godine kojim je dopušteno ponavljanje postupka i ukinuta presuda Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 035266 11 P od 18.05.2012. godine temeljem koje je izvršena isplata tuženiku, također nije utjecalo na savjesnost tuženika kao sticaoca jer isti, sve dok nije presudom Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 035266 18 P 6 od 26.05.2020. godine koja je pravosnažna dana 01.10.2020. godine odbijen kao neosnovan njegov tužbeni zahtjev, nije morao ni mogao znati da je prestao osnov isplate.

      Kako je tuženik savjestan sticalac, obavezan je na plaćanje zatezne kamate počev od dana 05.05.2016. godine kao dana podnošenja tužbe do isplate, a odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za plaćanje zatezne kamate od 28.08.2015. godine kao dana donošenja rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 035266 15 Gvl 2 od 28.08.2015. godine kojim dopušteno je ponavljanje postupka i ukinuta ranija presuda, do 04.05.2016. godine.

     Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici pa mu je tuženik, temeljem odredbe člana 386 stav 1 ZPP-a, dužan naknaditi troškove postupka.

     Tužitelju su kao neophodni priznati troškovi zastupanja po punomoćniku advokatu u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata Član 13 stav 1a, 1b, 1c i 5a Tarife, a najviše u visini prosječne neto plaće u Federaciji BiH isplaćene u vrijeme preduzimanja radnje zastupanja.

     Tako su tužitelju priznati troškovi: za sastav tužbe 837,00 KM; za zastupanje na odloženom pripremnom ročištu dana 31.05.2022. godine 360,00 KM, za zastupanje na pripremnom ročištu dana 25.08.2022. godine 1.138,00 KM i za zastupanje na ročištu glavne rasprave dana 26.10.2022. godine 1.140,00 KM tj. ukupno 3.475,00 KM i pdv od 590,75 KM odnosno za zastupanje ukupno 4.065,75 KM. Priznati su troškovi sudske takse na tužbu 1.968,80 KM i takse na presudu 1.000,00 KM pa ukupni troškovi koje je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznose 7.034,55 KM.

     Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa troškova jer tužitelju nisu priznati troškovi: nagrada za zastupanje zahtijevana u iznosu većem od prosječne neto plaće u vrijeme preduzimanja radnje zastupanja i nisu priznati troškovi prevoza advokata iz sjedišta kancelarije do sjedišta suda ni naknada za odsustvo iz kancelarije zbog putovanja na relaciji Bihać-Cazin-Bihać jer ti troškovi nisu bili nužni obzirom da je tužitelj mogao angažirati advokata u mjestu suđenja. 

     Kako tuženik nije uspio u sporu, tužitelj nema obavezu da tuženiku naknadi troškove postupka.

         S U D I J A

        Vildana Omanović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Kantonalnom sudu u Bihaću.

Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka, u roku 30 dana od dana prijema presude.