BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
UNSKO SANSKI KANTON
KANTONALNI SUD U BIHAĆU
BROJ: 20 0 P 040055 23 Gž 2
Bihać,14. 04. 2023.godine
Kantonalni sud u Bihaću u vijeću sastavljenom od sutkinja Hadžić Fikrete kao predsjednika vijeća,Šahinović Gare i Ivaniš Vlatke kao članica vijeća ,u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d. Sarajevo, Trg međunarodnog prijateljstva br. 20 (pravni sljednik Bosna sunce osiguranje d.d. Sarajevo) zastupan po advokatima iz AD Martinović & Partneri iz Mostara Dubrovačka bb protiv tuženika M.LJ. iz mjesta .... grad C. zastupan po punomoćniku advokatu Veladžić Hamdiji iz Bihaća i zamjeničkom punomoćniku advokatu Veladžić Dinku iz Bihaća radi sticanja bez osnova, vsp. 65.628,29 KM, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 040055 21 P 2 od 30.11.2022.godine ,u sjednici vijeća održanoj dana 14.04.2023. godine , donio je
P R E S U D U
Žalba tuženog se djelimično uvažava i prvostepena presuda iz stava 1. .izreke preinačava tako što se tuženik obavezuje da tužitelju radi vraćanja stečenog temeljem osnove koja je kasnije otpala, isplati iznos od 37.778,29 KM (umjesto iznosa od 65.628,29 KM) sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 05.05.2016. godine do konačne isplate kao i naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.662,00 KM(umjesto 7.034,00 KM) , a sve u roku 30 dana od dana dostavljanja presude, dok se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 27.850,00 KM na ime glavnog duga i troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa odbija.
Žalba tuženog se djelimično uvažava i prvostepena presuda iz stava 4.izreke preinačava tako što se zahtjev tuženog za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.636,00 KM odbija .
Žalba tuženog u odnosu na prvostepenu presudu iz stava 2.i 3.izreke se odbacuje.
Obavezuje se tužitelj da tuženom na ime parničnih troškova za sastav žalbe isplati iznos od 686,00 KM u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude, dok se za iznos od 2.420,00 KM zahtjev odbija.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 2.106,00 KM.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostepenom presudom odlučeno je na slijedeći način:
„Tuženik je dužan tužitelju, radi vraćanja stečenog temeljem osnove koja je kasnije otpala, isplatiti iznos od 65.628,29 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 05.05.2016. godine do konačne isplate kao i naknaditi troškove postupka u iznosu od 7.034,55 KM, a sve u roku 30 dana od prvog dana nakon donošenja presude.preinačiti
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate za period od 28.08.2015. godine do 04.05.2016. godine. potvrditi
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa troškova. odbaciti žalbu
Odbija se u cijelosti kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.“preinačiti
Protiv prvostepene presude žalbu je izjavio tuženik ,žalbom pobija presudu u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da žalbeni sud presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja ,traži troškove sastava žalbe 1.800,00 KM PDV 306,00 KM i taksu na žalbu 1.000,00 KM.
U obrazloženju žalbe navodi da je prvostepeni sud pogrešno primijenio odredbu člana 216.ZOO jer ta odredba ne propisuje slučaj kada je njegova primjena isključena te je sud proizvoljno na utvrđene činjenice primijenio odredbu člana 216. ZOO.
Odgovor na žalbu je podnesen,osporavaju se navodi žalbe i predlaže da sud žalbu odbije kao neosnovanu i traži troškove sastava odgovora na žalbu 2.106,00 KM (uračunat PDV).
Žalba je djelimično osnovana i djelimično nedopuštena .
Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti te odlučio kao u izreci zbog slijedećeg.
Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja je zahtjev za povrat iznosa od 65.628,29 KM koji je tuženik primio temeljem presude Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 035266 11 P od 18.05.2012. godine.
Prvostepeni sud je ocjenom dokaza utvrdio da je navedena presuda broj 17 0 P 035266 11 P od 18.05.2012. godine ukinuta i u ponovnom postupku donesena presuda Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 035266 18 P 6 od 26.05.2020. godine koja je pravosnažna dana 01.10.2020. godine kojom je tužbeni zahtjev ovdje tuženika u cijelosti odbijen kao neosnovan pa shodno odredbi člana 210. stav 4 . Zakona o obligacionim odnosima postoji obaveza vraćanja kad se nešto primi obzirom na osnov koji je kasnije otpao.
Tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva pozivanjem na odredbu člana 216. Zakona o obligacionim odnosima kojom je propisano da se ne može tražiti vraćanje neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti ukoliko je isplata izvršena savjesnom pribaviocu.
Nasuprot tome, tužitelj smatra da, u skladu sa članom 897. Zakona o obligacionim odnosima predmet ugovora o osiguranju nije naknada štete već osigurani iznos koji se isplaćuje kad nastupi osigurani slučaj pa da se, kad je naknada zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti isplaćena u izvršenju ugovorne obaveze (polica kolektivnog osiguranja), ne primjenjuje se odredba člana 216 . Zakona o obligacionim odnosima.
Isplaćeni iznos od 65.628,29 KM odnosi se na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 27.850,00 KM, a preostali iznos od 37.778,29 KM predstavljaju zatezne kamate, troškovi parničnog i izvršnog postupka.
Stanovište prvostepenog je suda da je temeljem pravosnažne presude isplaćena naknada za nematerijalnu štetu sa zateznom kamatom i troškovima postupka što predstavlja naknadu štete zbog povrede tijela i narušenja zdravlja ali prednik tužitelja je obavezan na isplatu po osnovu svoje ugovorne odgovornosti kao osiguravatelj po ugovoru o osiguranju osoba od posljedica nesretnog slučaja pa je naknada isplaćena u izvršenju ugovorne obaveze i stoga se ne primjenjuju odredbe člana 216. Zakona o obligacionim odnosima kojima se isključuje obaveza vraćanja neosnovano isplaćene naknade štete zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti i stoga je tuženik dužan tužitelju vratiti utuženi iznos koji je neosnovano naplatio. Nadalje prvostepeni sud zaključuje da dio isplaćenog iznosa i nije nematerijalna šteta nastala zbog povrede tijela i narušenja zdravlja tuženiku a to je iznos od 37.778,29 KM jer se taj iznos odnosi na zateznu kamatu i troškove parničnog i izvršnog postupka pa se na taj iznos ne primjenjuju odredbe člana 216 .Zakona o obligacionim odnosima.
Ovaj su smatra da je prvostepeni sud pravilno zaključio jer to proizlazi iz odluka suda da je otpao osnov za isplatu duga tuženom što niti tuženi ne osporava u žalbi.
Stav prvostepenog suda da tužitelj ima pravo na povrat cjelokupno isplaćenog iznosa ovaj sud smatra djelimično osnovanim i to vezano za isplaćeni iznos zakonskih zateznih kamata ,troškova parničnog postupka i izvršnog postupka u iznosu od 37.778,29 KM jer i ovaj sud smatra da taj iznos nije naknada nematerijalne štete i da se na tu isplatu ne može primijeniti odredba člana 216.ZOO i to jeste neosnovano bogaćenje tuženog a zbog toga što je otpao osnov za njegovu isplatu tužitelj ima pravo na njegov povrat.
Što se tiče iznosa od 27.850,00 KM ovaj sud smatra da tužitelj nema pravo na povrat isplaćenog iznosa jer se radi o naknadi nematerijalne štete i ima se primijeniti odredba člana 216.ZOO. U ostalom dijelu tužitelj ima pravo na povrat isplaćenog iznosa na ime zatezne kamate i troškova parničnog i izvršnog postupka jer se ne radi nematerijalnoj šteti iz člana 216.ZOO.
Članom 216.ZOO je propisano da se ne može tražiti vraćanje neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog povrede tijela,zdravlja ili smrti ,ukoliko je isplata izvršena savjesnom pribaviocu.
Ovaj sud smatra da iz sadržaja odredbe člana 216.ZOO ne proizlazi da za primjenu prava utvrđenog ovim članom ima utjecaja iz kojeg osnova je potekla nematerijalna šteta - da li se radi o ugovornoj ili vanugovornoj naknadi štete. Sadržaj odredbe člana 216.ZOO je jasan i nedvosmislen i ne pravi razliku vezano za osnov iz kojeg potiče naknada nematerijalne štete.Drugačije tumačenje odredbe člana 216.ZOO je samo improvizacija i razmišljanje koje nema uporište u samom tekstu odredbe.
Na ovo pravo vraćanja isplaćene nematerijalne štete ima utjecaj jedino savjesnost pribavioca a tužitelj nije dokazivao nesavjesnost tuženog .Naprotiv, prvostepeni sud je u obrazloženju pobijane presude naveo da je tuženik postao nesavjestan tek kada je donesena presuda od 26.5.2020.godine.Dakle u vrijeme isplate naknade štete tuženik je bio savjestan pribavilac.
U svemu ostalom ovaj sud upućuje na obrazloženje prvostepene presude.
Iz navedenog razloga ovaj sud je žalbu djelimično uvažio i prvostepenu presudu iz stav 1.izreke preinačio na način kako je navedeno a na osnovu člana 229.st. 1.t.4.ZPP.
S obzirom da je ovaj sud preinačio pobijanu presudu ,preinačio je i odluku o parničnim troškovima (član 397.st.3.ZPP) .
Što se tiče troškova prvostepenog postupka , iste je prvostepeni sud dosudio tužitelju u iznosu od 7.034,00 KM .Kako je tuženik u žalbenom postupku djelimično uspio i to u procentu od 57,50 % (dosuđen iznos od 37.778,29 KM) to ima pravo i na srazmjeran dio troškova prvostepenog postupka a to je iznos od 4.045,00 KM (57,50 % od iznosa 7.034,00 KM ).
U prvostepenom postupku je tuženi postavio zahtjev za naknadu parničnih troškova a zahtjev je rješenjem iz stav 4.izreke prvostepene presude odbijen jer je tuženik izgubio parnicu .Međutim ovaj sud je žalbu tuženog djelimično uvažio te je dakle djelimično uspio u parničnom postupku i to u procentu od 42,50 %.Tuženi ima pravo na slijedeće parnične troškove koje je zatražio na glavnoj raspravi :za sastav odgovora na tužbu od 30.6.2016.godine u iznosu od 976,00 KM(uračunat PDV),za pristup na pripremno ročište dana 25.8.2022.godine iznos od 1.138,00 KM i za pristup na glavnu raspravu 1.139,00 KM a troškovi su odmjereni prema visini prosječne neto plate u FBIH na dana kada je radnja obavljena .Tuženik je zatražio veće iznose od onih na koje ima pravo(po 1.440,00 KM). Ukupni parnični troškovi na koje ima pravo tuženik iznose 3.253,00 KM.Kako je tuženik uspio u sporu u procentu od 42,50% to mu pripadaju troškovi u iznosu od 1.383,00 KM.Preko tog iznosa zahtjev tuženog za naknadu parničnih troškova je odbijen ( za iznos od 4.019,00 KM.
Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sastava podneska od 22.8.2022.godine u iznosu od 842,00 KM jer se ne radi o radnji koja je bila potreban za vođenje postupka. Tuženik je tim podneskom tražio odlaganje pripremnog ročišta i trošak sastava takvog podneska ni u kom slučaju ne može pasti na teret tužitelja. Takođe je odbijen zahtjev za naknadu troškova postavljen preko propisane naknade ( najviša u visini prosječne plate u FBIH na dan kada je radnja obavljena) i ukupan iznos troškova na koje tuženik nema pravo iznosi 2.149,00 KM.
Kada se izvrši prebijanje troškova tužitelja na koje ima pravo i troškova tuženog na koje ima pravo s obzirom na uspjeh u parnici , onda tužitelj ima pravo na isplatu iznosa od 2.662,00 KM umjesto 7.034,00 KM a tuženik je odbijen za naknadu troškova u iznosu od 4.019,00 KM .
O parničnim troškovima je odlučeno na osnovu člana 386.st.1.ZPP.
Žalba tuženog je u odnosu na stav 2.i 3.izreke je odbačena jer su odluke u korist tuženog i nema pravni interes da ih pobija žalbom(član 224.st.1.t.1.u vezi sa članom 213.st.3.ZPP.
Tuženi je zatražio troškove sastava žalbe 1.800,00 KM , PDV 306,00 KM i taksu žalbu 1000,00 KM.
Kako je tuženi djelimično uspio u žalbenom postupku (42,50 %) ima pravo na parnične troškove žalbenog postupka i to za sastav žalbe 1.209,00 KM i PDV 205,00 KM(prosječna plata u januaru u FBIH) i na ime takse na žalbu iznos od 200,00 KM (član 43.taksene tarife ,tarifni broj 1.tač.19 .Zakona o sudskim taksama USK) a zatražio je 1.000,00 KM ili ukupno 1.614,00 KM .Kako je tuženik u žalbenom postupku uspio u procentu od 42,50 % to je sud tužitelja obavezao na isplatu troškova žalbenog postupka tuženom u iznosu od 686,00 KM a u ostalom dijelu je zahtjev odbijen .
Tužitelj je zatražio troškove sastava odgovora na žalbu u iznosu od 2.106,00 KM na koje troškove nema pravo jer se ne radi o troškovima iz člana 387.st.1.ZPP te je zahtjev odbijen.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Hadžić Fikreta