BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 20 0 P 040055 23 Rev
Sarajevo, 24.11.2023. godine
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija Amire Sadović, kao predsjednice vijeća, Adnana Baručije i Enise Bilajac, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d. Sarajevo, ul. Trg međunarodnog prijateljstva broj 20 (pravni slijednik Bosna sunce osiguranje d.d. Sarajevo), koga zastupa Advokatsko društvo Martinović & Partneri d.o.o. Mostar, ul. Dubrovačka bb, protiv tuženog M.LJ. iz C., ..., koga zastupa punomoćnik Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, radi sticanja bez osnova, v.s. 65.628,29 KM, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 040055 23 Gž 2 od 14.04.2023. godine, u sjednici vijeća održanoj 24.11.2023. godine, donio je:
Revizija se odbija.
Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženog za naknadu troškova nastalih u povodu revizije.
O b r a z l o ž e nj e
Prvostepenom presudom Općinskog suda u Cazinu, broj 20 0 P 040055 21 P 2 od 30.11.2022. godine odlučeno je u stavu prvom izreke na način da je tuženom naloženo da tužitelju radi vraćanja stečenog temeljem osnove koja je kasnije otpala, isplati iznos od 65.628,29 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 05.05.2016. godine do konačne isplate kao i naknadi troškove postupka u iznosu od 7.034,55 KM, a sve u roku 30 dana od prvog dana nakon donošenja presude. U stavu drugom izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate za period od 28.08.2015. godine do 04.05.2016. godine. U stavu trećem izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa troškova. U stavu četvrtom izreke odbijen je u cijelosti kao neosnovan zahtjev tuženog za naknadu troškova postupka.
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Bihaću, broj 20 0 P 040055 23 Gž 2 od 14.04.2023.godine, žalba tuženog je djelimično uvažena i prvostepena presuda iz stava 1. izreke preinačava tako što je tuženi obavezan da tužitelju radi vraćanja stečenog temeljem osnove koja je kasnije otpala isplati iznos od 37.778,29 KM (umjesto iznosa od 65.628,29 KM) sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 05.05.2016. godine do konačne isplate kao i naknadi troškove postupka u iznosu od 2.662,00 KM (umjesto 7.034,00 KM), a sve u roku 30 dana od dana dostavljanja presude, dok je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 27.850,00 KM na ime glavnog duga i troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa odbijen. U stavu drugom izreke žalba tuženog je djelimično uvažena i prvostepena presuda iz stava 4. izreke preinačena tako što je zahtjev tuženog za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.636,00 KM odbijen. Stavom trećim izreke žalba tuženog u odnosu na prvostepenu presudu iz stava 2. i 3. izreke je odbačena. Stavom četvrtim izreke obavezan je tužitelj da tuženom na ime parničnih troškova za sastav žalbe isplati iznos od 686,00 KM u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude, dok je za iznos od 2.420,00 KM zahtjev odbijen. U stavu petom izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 2.106,00 KM.
Protiv dosuđujućeg dijela drugostepene presude, reviziju je blagovremeno izjavio tuženi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se revizija usvoji, drugostepena presuda preinači na način da se odbije u cijelosti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uključujući i troškove za sastav revizije u iznosu od 1.895,00 KM.
U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio da se revizija odbije.
Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u reviziji i po službenoj dužnosti u smislu odredbe člana 241. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15, dalje ZPP), ovaj sud je odlučio:
Revizija nije osnovana.
Kako vrijednost pravosnažne presude u dosuđujućem dijelu tužbenog zahtjeva, a kojeg revidira tuženi, prelazi novčani cenzus od 30.000,00 KM, to je revizija dopuštena prema članu 237. stav 2. ZPP.
Predmet spora u ovoj revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženi na ime stjecanja bez osnove za isplaćene troškove postupka i zatezne kamate isplati iznos od 37.778,29 KM.
U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je presudom Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 035266 11 P od 18.05.2012. godine koja je pravosnažna 22.06.2012. godine, po tužbi tužitelja M.LJ. (ovdje tuženog) protiv tuženika Sunce BH osiguranje Livno (prednika ovdje tužitelja), poništen Sporazum o namirenju zaključen dana 11.06.2003. godine između tih parničnih stranaka i obavezan je prednik ovdje tužitelja da isplati tuženom na ime naknade nematerijalne štete ukupno 27.850,00 KM i to: za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, za pretrpljene bolove i za pretrpljeni strah i za duševne bolove zbog naruženosti sa zakonskom zateznom kamatom od 22.06.2004. godine pa do konačne isplate i da naknadi tuženom troškove parničnog postupka u iznosu 6.213,08 KM;
- da je rješenjem o izvršenju Općinskog suda u Livnu broj 68 0 I 023304 12 I od 06.09.2012.godine dozvoljeno izvršenje na temelju navedene pravosnažne presude po prijedlogu ovdje tuženog kao tražitelja izvršenja protiv Bosna Sunce Osiguranje, Podružnica Livno kao izvršenika radi novčanog potraživanja na ime naknade nematerijalne štete u iznosu 27.850,00 KM i troškova postupka 6.213,08 KM sa zateznom kamatom te naplate troškova tražitelja izvršenja u iznosu od 2.393,00 KM (zastupanje po punomoćniku 1.368,90 KM i sudske takse na prijedlog i rješenje o izvršenju 1.025,00 KM);
- da je na osnovu izvoda transakcijskog računa Bosna Sunce Osiguranje Podružnica Livno kod UniCredit banke od 22.02.2013. godine utvrđeno da je dana 01.02.2013.godine temeljem rješenja Općinskog suda u Livnu broj 68 0 I 023304 12 I za tužitelja, a na račun punomoćnika advokata Veladžić Hamdije uplaćen iznos od 65.628,29 KM;
- da je rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 035266 15 Gvl 2 od 28.08.2015. godine dopušteno ponavljanje postupka i ukinuta presuda Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 035266 11 P od 18.05.2012. godine;
- da je u ponovnom postupku presudom Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 035266 18 P 6 od 26.05.2020.godine koja je pravosnažna dana 01.10.2020.godine odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev ovdje tuženog M.LJ. protiv ovdje tužitelja Adriatic osiguranje d.d. Sarajevo koji je pravni slijednik Sunce BH osiguranje d.d. Livno kojim je traženo utvrđenje da je ništav Sporazum o namirenju zaključen između Sunce BH osiguranje d.d. Livno i M.LJ. kao i zahtjev da ovdje tužitelj isplati M.LJ. naknadu nematerijalne štete u iznosu: za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 25.000,00 KM, za pretrpljene fizičke bolove 10.000,00 KM, i za pretrpljeni strah iznos od 6.000,00 KM i odbijen je zahtjev za naknadu troškova postupka zahtijevanih u iznosu 26.790,70 KM;
- da je presudom Vrhovnog suda Federacije BiH broj 17 0 P 035266 20 Rev od 09.02.2021.godine odbijena revizija ovdje tuženog izjavljena protiv navedene presude Kantonalnog suda u Bihaću.
Prvostepeni sud usvaja tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da se isplaćeni iznos od 65.628,29 KM odnosi na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 27.850,00 KM, a preostali iznos od 37.778,29 KM predstavljaju zatezne kamate, troškovi parničnog i izvršnog postupka smatrajući da isplaćeni iznos predstavlja naknadu štete zbog povrede tijela i narušenja zdravlja ali prednik tužitelja je obavezan na isplatu po osnovu svoje ugovorne odgovornosti kao osiguravatelj po ugovoru o osiguranju osoba od posljedica nesretnog slučaja pa je naknada isplaćena u izvršenju ugovorne obaveze i stoga se ne primjenjuju odredbe člana 216. Zakona o obligacionim odnosima („Službeni list RBiH”, broj 2/92, 13/93 i 13/94 i „Službene novine Federacije BiH”, broj 29/03 i 42/11, dalje: ZOO), kojima se isključuje obaveza vraćanja neosnovano isplaćene naknade štete zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti i stoga je tuženi dužan tužitelju vratiti utuženi iznos koji je neosnovano naplatio. Pored navedenog prvostepeni sud smatra da naknada štete zbog povrede tijela i narušenja zdravlja tuženom je isplaćen iznos od 27.850,00 KM, a preostali iznos do 65.628,29 KM tj. iznos od 37.778,29 KM odnosi se na zateznu kamatu i troškove parničnog i izvršnog postupka, a što nije dio naknade štete plaćene zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti pa se na taj iznos ni u kojem slučaju ne primjenjuju odredbe člana 216. Zakona o obligacionim odnosima.
Drugostepeni sud prihvaća u svemu navedena činjenična utvrđenja prvostepenog suda zaključivši da je pravilan stav suda da tužitelj ima pravo da traži vraćanje isplaćenog iznosa zakonskih zateznih kamata, troškova parničnog postupka i izvršnog postupka u iznosu od 37.778,29 KM jer i taj sud smatra da taj iznos nije naknada nematerijalne štete i da se na tu isplatu ne može primijeniti odredba člana 216. ZOO i to jeste neosnovano bogaćenje tuženog a zbog toga što je otpao osnov za njegovu isplatu.
Ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvatanje nižestepenih sudova, kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostepene presude.
U revizijskoj fazi postupka i nadalje je sporno da li sporedna potraživanja (troškovi postupka i kamate) dijele pravnu sudbinu glavnog potraživanja, u ovom slučaju glavnice naknade nematerijalne štete, prvenstveno u smislu primjene odredbe člana 216. ZOO.
U smislu odredbe člana 277. ZOO-a, zatezne kamate predstavljaju sankciju prema dužniku koji zakasni s ispunjenjem novčane obaveze. Kod ispunjenja obaveze naknada štete davanjem naknade u novcu kao oblik popravljanja štete, zatezne kamate plaćaju se na tu novčanu naknadu, pa stoga ne mogu predstavljati njezin dio, a time ne mogu niti u primjeni odredbe člana 216. ZOO-a dijeliti pravnu sudbinu neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete.
Prema odredbi člana 383. ZPP parnične troškove čine izdaci učinjeni u toku ili u povodu postupka. Prema odredbi stava 2. istog člana parnični troškovi obuhvaćaju nagradu za rad advokata i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu.
S obzirom na naprijed navedene odredbe, zatezne kamate, kao i parnični troškovi nisu dio naknade štete plaćene zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, pa se na iznos plaćen iz osnova zateznih kamata i troškova postupka ne primjenjuju odredbe člana 216. ZOO.
Istovjetno pravno shvatanje Vrhovni sud Federacije BiH je izrazio u presudi broj 58 0 P 195698 23 Rev od 03.10.2023.godine.
Kako nisu ostvareni revizijski razlozi, kao ni razlog na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu sa odredbom člana 241. stav 1. ZPP, to je reviziju tuženog valjalo odbiti primjenom odredbe člana 248. ZPP.
U skladu sa odredbom člana 397. stav 1. u vezi sa članom 386. stav 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženog za naknadu troškova sastava revizije jer isti nije postigao uspjeh u revizijskom postupku, dok je primjenom odredbe člana 397. stav 1. u vezi sa članom 387. stav 1. ZPP odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju jer isti nisu bili potrebni radi vođenja parnice.
Predsjednica vijeća
Amira Sadović,s.r.