BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Sarajevo, 07.12.2023. godine
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću za upravne sporove sastavljenom od sudija Bajrović Aide, kao predsjednika vijeća, Babić Stanković Aleksandre i Vuković Josipa, kao članova vijeća, te Hodžić Merhunise kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja „BH TELECOM“ d.d. Sarajevo Direkcija Bihać iz Bihaća, ulica Bosanska broj 5, protiv akta broj: GV-UP-2-19-5-16 od 25.05.2023. godine tužene Komisije za žalbe u drugom stepenu Gradskog vijeća Grada Bihaća, u upravnoj stvari utvrđivanja komunalne takse za pružanje usluga mobilne telefonije za 2021. godinu, odlučujući o zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke podnesenom od strane tužitelja, protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj: 01 0 U 019304 23 U od 22.09.2023. godine, na nejavnoj sjednici održanoj dana 07.12.2023. godine, donio je
P R E S U D U
Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke se odbija.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom Kantonalnog suda u Bihaću, broj: 01 0 U 019304 23 U od 22.09.2023. godine, odbijena je tužiteljeva tužba podnesena protiv osporenog rješenja tuženog organa, broj i datum navedeni u uvodu ove presude (u uvodu prvostepene presude pogrešno naveden broj: GV-UP-2-18-5-15), kojim je, kao neosnovan, odbijen njegov zahtjev za poništenje po pravu nadzora rješenja prvostepenog organa Gradonačelnika Grada Bihaća Službe za strateško planiranje, upravljanje projektima, komunalne djelatnosti, vode i zaštitu okoliša, broj: 04/1-19-5-1032/21 od 17.05.2021. godine.
Protiv pobijane presude prvostepenog suda tužitelj je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke zbog povrede federalnih propisa i povrede federalnog zakona o postupku navodeći da su povrijeđene odredbe Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj: 22/06, 43/08, 22/09, 35/14 i 94/15), Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj: 49/06 i 51/09) i Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj: 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 - ispravka, 72/13, 52/14 i 85/21). U zahtjevu se pozvao na presudu Ustavnog suda Federacije BiH, broj: U-17/20 od 13.10.2021. godine, kojom je utvrđeno da član 3. tačka g) i Aneks II - Tarifa komunalnih taksi Dio G - Tarifa broj 7. Odluke o komunalnim taksama („Službeni glasnik Grada Bihaća“, broj: 4/19, 6/20 i 7/21) nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te stavove iznesene u toj presudi ističući da je Grad Bihać bez ikakve zakonske osnove donio Odluku o komunalnim taksama, te da su odluke Ustavnog suda Federacije BiH konačne i obavezujuće slijedom čega je Kantonalni sud u Bihaću morao postupiti u skladu s navedenom presudom i uvažiti tužbu. Zbog svega navedenog konačno je predložio da se zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke uvaži, pobijana presuda preinači i upravna stvar riješi na način da se osporeno rješenje tuženog od 25.05.2023. godine, kao i prvostepeno rješenje od 17.05.2021. godine, ponište i predmet vrati prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
U odgovoru na zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke tuženi je predložio da se isti odbije kao neosnovan.
Ovaj Sud je na osnovu člana 45. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj: 9/05) ispitao zakonitost pobijane presude u granicama zahtjeva i povreda propisa iz člana 41. stav 2. tog Zakona, pa je odlučio kao u izreci presude iz slijedećih razloga:
Iz stanja upravnog spisa i obrazloženja pobijane presude proizilazi da je tužitelj dana 11.04.2023. godine tuženom, kao drugostepenom organu, podnio zahtjev za poništenje po pravu nadzora rješenja prvostepenog organa od 17.05.2021. godine, s pozivom na odredbu člana 260. stav 1. tačka 5. i člana 261. Zakona o upravnom postupku, te da je osporenim rješenjem, broj: GV-UP-2-19-5-16 od 25.05.2023. godine, tuženi odbio navedeni zahtjev kao neosnovan, cijeneći da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uslovi za poništenje prvostepenog rješenja (od 17.05.2021. godine) po pravu nadzora, propisani članom 260. stav 1. tačka 5. Zakona o upravnom postupku, jer donošenjem tog rješenja nije učinjeno nikakvo krivično djelo. Prvostepeni sud je, rješavajući po tužiteljevoj tužbi podnesenoj protiv osporenog rješenja tuženog, to rješenje ocijenio pravilnim i na zakonu zasnovanim, zbog čega je tužbu odbio kao neosnovanu.
Donošenjem pobijane presude prvostepeni sud nije povrijedio federalni zakon ili drugi federalni propis, niti pravila federalnog zakona o postupku koja su mogla biti od uticaja na rješenje stvari, zbog čega je, po ocjeni ovog Suda, zahtjev za vanredno preispitivanje neosnovan.
Naime, odredbom člana 260. stav 1. tačka 5. Zakona o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj: 2/98, 48/99 i 61/22) propisano je da će rješenje koje je konačno u upravnom postupku, nadležni organ poništiti po pravu nadzora ako je rješenje doneseno kao posljedica prisile, iznude, ucjene, pritiska ili druge nedopuštene radnje.
Iz sadržine citirane zakonske odredbe proizilazi da se ispunjenost uslova za poništenje konačnog rješenja u upravnom postupku po pravu nadzora, cijeni prema tome da li je takvo rješenje posljedica prisile, iznude, ucjene, pritiska ili druge nedopuštene radnje, preduzete bilo neposredno prema službenom licu koje donosi rješenje ili prema nekom učesniku u postupku, tako da je neophodno da u svakom slučaju postoji uzročna veza između nedozvoljene radnje i donošenja rješenja.
Cijeneći konkretnu situaciju prema citiranoj odredbi člana 260. stav 1. tačka 5. Zakona o upravnom postupku, na kojoj tužitelj temelji predmetni zahtjev za poništenje rješenja po pravu nadzora, ovaj Sud je cijenio da su i tuženi organ, a i prvostepeni sud, u obrazloženju svojih odluka pravilno cijenili da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni citirani zakonski uslovi za poništenje navedenog prvostepenog rješenja od 17.05.2021. godine po pravu nadzora. Ovo iz razloga što, nesporno, navedeno rješenje prvostepenog organa od 17.05.2021. godine nije doneseno kao posljedica prisile, iznude, ucjene, pritiska ili druge nedopuštene radnje donositelja tog rješenja, a ne može se prihvatiti interpretacija tužitelja da donošenje Odluke o komunalnim taksama („Službeni glasnik Grada Bihaća“, broj: 4/19, 6/20 i 7/21) za koju je kasnije utvrđeno da nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, predstavlja nedopuštenu radnju.
Pri tome je prvostepeni sud u obrazloženju pravilno cijenio da je prvostepeno rješenje Službe za strateško planiranje, upravljanje projektima, komunalne djelatnosti, vode i zaštitu okoliša Grada Bihaća, broj: 04/1-19-5-1032/21, kojim je tužitelju, kao taksenom obavezniku komunalne takse za 19. baznih stanica i antenskih stupova na području Grada Bihaća za 2021. godinu, utvrđena obaveza plaćanja komunalne takse u ukupnom iznosu od =194.500,00 KM, doneseno 17.05.2021. godine primjenom važećeg propisa; da je predmetno rješenje postalo pravosnažno 03.06.2021. godine, obzirom da u provedenom postupku tužitelj nije koristio redovne, niti vanredne pravne lijekove, te da je tužitelj postupio po navedenom rješenju i izvršio uplatu taksene obaveze u navedenom iznosu, a da je presuda U-17/20 donesena 13.10.2021. godine, zbog čega je neosnovan zahtjev tužitelja za poništenje rješenja po pravu nadzora u smislu odredbe člana 260. stav. 1 tačka 5. ZUP-a, odnosno tvrdnja da je donošenje rješenja rezultat bilo kakve nedopuštene radnje.
U vezi sa izloženim pravilno je prvostepeni sud naveo i da je opšte dejstvo odluka Ustavnog suda Federacije BiH propisano odredbama člana IV.C.3.12. Ustava Federacije BiH i precizirano članom 40. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, broj: 6/95 i 37/03), te da se u skladu sa ovim odredbama, zakon ili drugi propis, odnosno pojedina njihova odredba za koje se utvrdi da nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije BiH neće primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda, što znači da taj zakon, odnosno propis više ne postoji u pravnom poretku Federacije BiH, kao i da prema presudi Ustavnog suda Federacije BiH, broj: U-20/22 od 27.06.2022. godine koja je objavljena u „Službenim novinama Federacije BiH“, broj 54 od 08.07.2022. godine obavezujuće dejstvo odluka Ustavnog suda Federacije ima retroaktivno dejstvo na postupke koji su u toku pred svim organima (uključujući i sudske) pred kojima se vode postupci o pojedinačnim pravima i obavezama, u svim fazama sudskog postupka koje se odnosi na sudsko odlučivanje o odnosima nastalim prije donošenja ustavno-sudske odluke, a u konkretnom slučaju je upravni postupak pravosnažno okončan, te se u vrijeme donošenja navedene odluke broj: U-20/22 od 27.06.2022. godine ni pred organom uprave, ni pred sudom nije vodio postupak.
Po ocjeni ovog Suda neosnovani su prigovari zahtjeva da su osporeno rješenje tuženog i pobijana presuda prvostepenog suda zasnovani na povredama odredbi Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“; broj: 22/06, 43/08, 22/09, 35/14 i 94/15), Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj: 49/06 i 51/09), Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj: 38/05, 22/06, 63/10, 72/13, 52/14 i 85/21), te Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, budući da se ispunjenost uslova za podnošenje zahtjeva za poništenje rješenja po pravu nadzora ne cijeni prema pravilnosti primjene tih zakonskih propisa na konkretan slučaj, već isključivo prema citiranoj odredbi člana 260. stav 1. tačka 5. Zakona o upravnom postupku (jer se ne rješava o zahtjevu tužitelja za ukidanje rješenja po pravu nadzora zbog očigledne povrede materijalnog zakona u smislu odredbe člana 260. stav 2. Zakona o upravnom postupku).
Imajući u vidu sve izloženo ovaj Sud je i ostale navode zahtjeva za vanredno preispitivanje ocijenio neosnovanim, pa je primjenom člana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima valjalo odlučiti kao u izreci ove presude, jer pobijanom presudom i osporenim rješenjem tuženog nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
Zapisničar Predsjednik vijeća
Hodžić Merhunisa, s.r. Bajrović Aida, s.r.