Kantonalni sud u Zenici, građansko vijeće sudija: Jasmina Begović Devović, predsjednica Albisa Kapić i Nina Makivić, članice u pravnoj stvari tužioca N.H. ulica ... u Z. kojeg zastupa punomoćnik Saša Mehić, advokat iz Maglaja, protiv tuženog Adriatic osiguranje d.d. Sarajevo Podružnica Zenica, ulica Goraždanska broj 28. u Zenici, koje zastupa Advokatsko društvo Milas, Martinović & Partneri, radi isplate, vrijednost spora 107,548,74 KM, odlučujući o žalbi tuženog izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zenici, broj: 43 0 P 182709 20 P od 02.07.2021.godine u sjednici vijeća, održanoj dana 04.11.2021.godine , donio je

 

PRESUDU

Žalba se djelimično uvažava, presuda broj: 43 0 P 182709 20 P od 02.07.2021. godine u dosuđujućem dijelu, stav drugi, koji glasi: „ II - Obavezuje se tuženi da tužitelju, na ime izgubljene zarade – rente, za period 02.09.2013. godine do 31.03.2021. godine, isplati novčani iznos od 21.028,36 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 12.03.2020. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate, u roku od 30 dana, kao i da mu, počev od 01.04.2021. godine, pa ubuduće, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na ime izgubljene zarade, plaća mjesečni iznos od 229,61 KM u obliku novčane rente, najkasnije do petog u mjesecu za protekli mjesec.

Obavezuje se tuženi da tužitelju, na ime na ime tuđe njege i pomoći za period 01.12.2014. godine do 31.03.2021. godine, isplati novčani iznos od 5.943,10 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 12.03.2020. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate, u roku od 30 dana, kao i da mu, počev od 01.04.2021. godine, pa ubuduće, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na ime tuđe njege i pomoći, plaća mjesečni iznos od 78,00 KM u obliku novčane rente, najkasnije do petog u mjesecu za protekli mjesec.

Obavezuje se tuženi da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.245,93 KM, u roku od 30 dana.“,

i u dijelu kojim je, kao neosnovan, odbijen zahtjev tuženog za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.639,60 KM,

se ukida i predmet u navedenom dijelu vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U preostalom, odbijajućem dijelu, stav prvi i dio stava drugog izreke, žalba se odbija i presuda prvostepenog suda potvrđuje.

Obrazloženje

Presudom prvostepenog suda, stav prvi izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za isplatu kapitalizirane rente, na ime izgubljene zarade u iznosu od 51.971,59 KM, te na ime kapitalizirane rente, na ime tuđe njege i pomoći iznosa 19.144,52 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe do isplate.

Stavom drugim izreke (prvi pasus) obavezan je tuženi da isplati tužiocu po osnovu izgubljene zarade - rente za period 02.09.2013. godine do 31.03.2021. godine iznos od 21.028,36 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe (12.03.2020. godine) do isplate i da mu počev od 01.04.2021. godine, pa ubuduće, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na ime izgubljene zarade – rente plaća mjesečni iznos od 229,61 KM najkasnije do petog u mjesecu za protekli mjesec.

Istim stavom (drugi pasus) obavezan je tuženi da isplati tužiocu iznos od po osnovu tuđe njege i pomoći za period 01.12.2014. godine do 31.03.2021. godine iznos od 5.943,10 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev dana podnošenja tužbe do isplate i da mu, počev od 01.04.2021. godine, pa ubuduće, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na ime tuđe njege i pomoći, plaća mjesečni iznos od 78,00 KM u obliku novčane rente, najkasnije do petog u mjesecu za protekli mjesec.

Označenim stavom (treći pasus) obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.245,93 KM u roku od trideset dana.

Stavom drugim (četvrti pasus) od prve do stotinušezdesetdevete alineje (strana prva, druga, treća, četvrta i peta strana obrazloženja ) odbijen je, kao neosnovan, preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 21.028,36 KM i preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka, preko dosuđenog za iznos od 3.723,89 KM.

Konačno istim stavom zadnji pasus izreke odbijen je, kao neosnovan, zahtjev tuženog za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.639,60 KM.

Protiv te presude tuženi je blagovremeno izjavio žalbu, kojom je osporavaju u cijelosti, zbog povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da je ovaj sud uvaži, osporenu presudu preinači i tužbeni zahtjev, kao neosnovan, odbije u cijelosti.

Odgovor na žalbu, saglasno odredbama člana 214. i člana 236. Zakona o parničnom postupku, nije dostavljen.

Nakon što je ispitao prvostepenu presudu, u granicama žalbenih razloga i ex offo u smislu odredbi člana 221. Zakona o parničnom postupku (Sl.novine F BiH broj 53/03 73/05, 19/06 i 98/15), ovaj sud je zaključio da:

Žalba je djelimično osnovana.

Kako proizlazi iz osporene presude, njena izreka je sadržana od stava I, kojim je, kao neosnovan, odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu kapitalizirane rente i dio koji se donosi na tuđu njegu i pomoć. Isto se odnosi i na stav II četvrti pasus kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate. Dakle osporena presuda, pored dosuđujućeg, stav II, prvi, drugi i treći pasus izreke, sadrži i odbijajući dio stava II, što je njegov preostali dio uz napomenu da je u tom odbijanjućem dijelu, zadnji pasus i dio kojim je odbijen zahtjev tuženog za naknadu troškova parničnog postupka.

Slijedom prethodno navedenog, a imajući u vidu konačni žalbeni prijedlog tuženog, da se tužbeni zahtjev, kao neosnovan, odbije u cijelosti, upitnim se čini pravni interesa za osporavanje odbijajućeg dijela presude prvostepenog suda. U prilog navedenom je i sama sadržina žalbe u kojoj tuženi iznosi argumentaciju kojom dokazuje da je tužbeni zahtjev o kojem je osporenom presudom odlučivao prvostepeni sud neosnovan. 

Kada je u pitanju dosuđujući dio osporene presude, prethodno precizno označen, žalba je osnovana. Naime, u situaciji kada je izvjesno, odnosno kako žalitelj navodi dokazano, da je tužilac radno sposoban, što je prema činjeničnom stanju spisa utvrđeno 2018. godine, uz utvrđenje prvostepenog suda da je tužilac i u spornom periodu obavljao iste poslove kao i prije predmetne saobraćajne nesreće opravdano je postaviti pitanje koji su razlozi rukovodili prvostepeni sud da tužiocu dosudi rentu za period od 02.09.2013. godine do 31.03.2021. godine. Isto se odnosi i na dosuđenu buduću rentu i naknadu zbog tuđe njege i pomoći. Navedeno su samo dva razloga koji stavljaju pod znak pitanja pravilnost i zakonitost dosuđujućeg dijela osporene presude.

Kako Zakona o obligacionim odnosima odnosima (Sl. list SFRJ , broj 29/78, 38/85, 57/89, Sl. list R BiH, broj 2/92,13/93 i Sl. novine F/BiH, broj 29/03) rentu definiše, kao vida materijalne štete, slijedi da se razlozi prvostepenog suda za donošenje konkretne presude ne mogu smatrati dostatnim, jasnim i pravilnim. Prema odredbama člana 195. stav 1. navedenog zakona to je šteta uzrokovana tjelesnom povredom ili oštećenjem zdravlje, prema stavu drugom navedene odredbe to je šteta nastala trajno povećanim potreba oštećenog zbog kojih mu je nužna tuđa pomoć. Prema odredbama člana 194. to je šteta nastala smrću davaoca izdržavanja i konačno prema odredbi člana 203. šteta zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti, pod određenim zakonskim uslovima.

Renta je oblik štete koji se plaća unaprijed (član 188. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima) mjesečno, ako sud ne odredi drugačije, čija je visina u vrijeme donošenja odluke nepoznata, ali sud nema obavezu ni da je utvrđuje upravo zbog njene specifičnosti. Kolika će biti ukupna šteta dosuđena u obliku rente zavisi od prava koja su zakonom data oštećenom i štetniku (član 196.), prema kojoj se renta može po zahtjevu oštećenog povećati i po zahtjevu štetnika smanjiti ili ukinuti, a sve u zavisnosti od toga da li je došlo do promijenjenih okolnosti.

Pravo na rentu je lično (član 197.) i neprenosivo, osim dospjelih iznosa, ako je renta utvrđena presudom ili pisanim sporazumom stranaka. Kamata na rentu dosuđuje se od dana podnošenja zahtjeva (član 279. stav 3.), a ne od nastanka štete (član 186).

Iz činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda proizlazi da je u predmetu pravosnažno okončanom pod brojem 43 0 P 146212 17 P, tužbeni zahtjev za naknadu predmetne štete odbijen jer je nastupila zastara takvog potraživanja, odnosno punomoćnik tužioca, prema njegovim navodima, u označenom predmetu tužbu nije podnio blagovremeno. Punomoćnik tužioca u označenom parničnom predmetu je kao advokat osiguran kod tuženog, tako da se sud u osporenoj presudi pravilno poziva na Uslove za osiguranje od odgovornosti advokata.

Međutim, važno je napomenuti da prethodno navedeno ne znači da je tužbeni zahtjev u predmetnoj parnici osnovan, na šta žalba opravdano ukazuje. Naime u osporenoj presudi nedostaju razlozi za njeno donošenje u dosuđujućem dijelu. Pravilno je na određeni način dovesti u vezu postupanje punomoćnika tužioca iz parnice broj: 43 0 P 146212 17 P sa predmetnom štetom preko ugovora o osiguranju, međutim razlog za usvajanje tužbenog zahtjeva u predmetnom postupku ne može biti samo činjenica da je prijašnji punomoćnik podnio neblagovremenu tužbu. Prema ocjeni ovog suda opravdano je i nužno, neovisno o blagovremenosti prijašnje tužbe, utvrditi da li bi tužilac ostvario pravo na predmetnu štetu, kao prethodno pitanje, važno za predmetnu parnicu, a prije donošenja odluke po tužbenom zahtjevu. Pored navedenog nužno je utvrditi za predmetni postupak relevantne činjenice, koje se odnose na radnu sposobnost tužioca i njegov radni angažman nakon doživljene saobraćajne nesreće, sve kako je prethodno elaborirano. Obrazloženo nikako ne abolira odgovornost prijašnjeg punomoćnika, sa aspekta ugovoru o osiguranju advokata, što je važno za predmetnu parnicu u smislu utvrđenja da li se, njegovim postupanjem u prijašnjoj parnici dogodio osigurani slučaj predviđen ugovorom o osiguranju.

 

Iz osporene presude, na šta žalitelj osnovano ukazuje, slijedi da nije sačinjena u skladu sa odredbama člana 191. stav 4. Zakona o parničnom postupku, jer očigledno ne sadrži sve elemente koje propisuje navedena zakonska odredba: zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke tokom prvostepenog postupka navele i provedene dokaze, koje je od navedenih činjenica prvostepeni sud utvrđivao i zašto upravo te činjenice te na koji način ih je utvrđivao, odnosno na temelju kojih dokaza, te koji su dokazi provedeni i kako ih je cijenio prvostepeni sud, sve u skladu sa odredbama iz člana 191. stav 4. Zakona o parničnom postupku. Navedeno nije u skladu sa pravom stranaka na obrazloženu presudu garantovano odredbama iz člana 2. stav 3. tačka e. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Dakle obrazloženje osporene presude ne sadrži zadovoljavajuće, jasne i potpune razloge iz kojih se može zaključuje da je prvostepeni sud prilikom njenog donošenja cijenio sve argumente stranaka koji su od uticaja za donošenje zakonite i pravilne odluke, kao i relevantne materijalno pravne propise. Navedeno osporenu presudu u dosuđujućem dijelu i u dijelu troškova parničnog postupka, precizno navedeno u izreci ove presude, čini nepodobnom za ispitati u ovom žalbenom postupku, što je razlog za njeno djelimično ukidanje i vraćanje predmeta prvostepenom sudu, na ponovno suđenje i nakon toga donošenja pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu u kojem je osporena presuda ukinuta.

Iz obrazloženog proizlazi da je žalba osnovana, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude primjenom odredbi člana 227. stav 1. tačka 2., člana 209. stav 1., člana 224. tačka 3. i člana 226. Zakona o parničnom postupku.

U ponovnom postupku prvostepeni sud će otkloniti nedostatke ukazane ovom presudom i nakon toga odlučiti o tužbenom o tužbenom zahtjevu u kojem je osporena presuda ukinuta i nakon toga donijeti pravilnu i zakonitu odluku koja treba sadržavati sve elemente propisane odredbama člana 191., a obrazloženje treba biti sačinjeno u skladu sa stavom 4. navedenog člana, odnosno dostatne, jasne i pravilne razloge za njeno donošenje koji će biti u skladu sa izrekom.

 Predsjednica vijeća

 Jasmina Begović Devović