Kantonalni sud u Zenici, građansko vijeće sudija: Jasmina Begović Devović, predsjednica vijeća Albisa Kapić i Mario Anić, članovi vijeća u pravnoj stvari tužioca N.H. ulica .... u Z. kojeg zastupa punomoćnik Saša Mehić, advokat iz Maglaja, protiv tuženog Adriatic osiguranje d.d. Sarajevo Podružnica Zenica, ulica Goraždanska broj 28. u Zenici, koje zastupa Advokatsko društvo Milas, Martinović & Partneri, radi isplate, vrijednost spora 107,548,74 KM, odlučujući o žalbama tužioca i tuženog izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Zenici, broj: 43 0 P 182709 21 P 2 od 10.03.2023.godine u sjednici vijeća, održanoj dana 01.08.2023.godine , donio je

 

PRESUDU

Žalbe se odbijaju, presuda broj: 43 0 P 182709 21 P 2 od 10.03.2023.godine, potvrđuje.

Obrazloženje

Presudom prvostepenog suda, stav prvi izreke, obavezan je tuženi da isplati tužiocu po osnovu tuđe njege i pomoći za period 01.12.2014. godine do 31.03.2021. godine novčani iznos od 5.943,10 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe (12.03.2020. godine) do isplate, u roku od trideset dana.

Obavezan je tuženi da tužiocu počev od 01.04.2021. godine, pa ubuduće, sve dok za to budu postojali zakonski uslovi, po osnovi tuđe njege i pomoći, plaća mjesečni iznos od 78,00 KM, najkasnije do petog u mjesecu za protekli mjesec.

Obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 598,29 KM, u roku od trideset dana.

Stavom drugim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtjev, preko dosuđenog za izgubljenu zaradu – rentu u periodu od 02.09.2013. godine do 31.03.2021. godine u iznosu od 21.028,36 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, kako je navedeno od prve do devedeset druge alineje.

Odbijen je, kao neosnovan, zahtjev da tuženi isplaćuje tužiocu najkasnije do petog u mjesecu za protekli mjesec, na ime izgubljene zarade, od 01.04.2021. godine, pa ubuduće, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, mjesečni iznos od 229,61 KM u obliku novčane rente, kao i zahtjev isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 5.943,10 KM (iznos dosuđen stavom prvim izreke po osnovi tuđe njege i pomoći), kako je navedeno od prve do sedamdeset sedme alineje.

Odbijen je, kao neosnovan, zahtjev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka, preko dosuđenog, za iznos od 6.914,87 KM

Odbijen je, kao neosnovan, zahtjev tuženog za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 7.860,40 KM.

Protiv te presude tužilac i tuženi su blagovremeno izjavili žalbe, kojom je osporavaju zbog povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ih ovaj sud uvaži. Tužilac žalbu osporava u odbijajućem dijelu, stav drugi izreke, a tuženi u dosuđujućem dijelu, stav prvi izreke prvostepene presude.

U odgovoru na žalbu tuženog na žalbu tužioca, ovom sudu dostavljen primjenom odredbi člana 214. i člana 236. Zakona o parničnom postupku, osporeni su tužiočevi navodi.

Odgovor tužioca na žalbu tuženog, saglasno odredbama člana 214. i člana 236. Zakona o parničnom postupku, nije dostavljen.

Nakon što je ispitao prvostepenu presudu, u granicama žalbenih razloga i ex offo u smislu odredbi člana 221. Zakona o parničnom postupku (Sl.novine F BiH broj 53/03 73/05, 19/06 i 98/15), ovaj sud je zaključio da:

Žalbe su neosnovane.

Predmet spora (stav prvi i stav drugi izreke) je tužbeni zahtjev za isplatu naknade u vezi tuđe njege i pomoći, za period od 01.12.2014. godine do 31.03.2021. godine u iznosu od 5.943,10 KM sa zakonskom zateznom kamatom 12.03.2020. godine do isplate, tužbeni zahtjev za isplatu buduće naknade po istom osnovu u mjesečnom iznosu od po 78,00 KM, počev od 01.04.2021. godine pa dok za to budu postojali zakonski uslovi i tužbeni zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

Predmet spora je i tužbeni zahtjev za isplatu izgubljene zarade, rente, u periodu od 02.09.2013. godine do 31.03.2021. godine od 21.028,36 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do njegove isplate( sve kako je navedeno prve do devedeset druge alineje) tužbeni zahtjev za isplatu naknade po osnovu izgubljene zarade od 01.04.2021. godine pa u buduće dok za to budu postojali zakonski uslovi u mjesečnom iznosu od 229,61 KM, tužbeni zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos za tuđu njegu i pomoć od 5.943,10 KM sve kako je navedeno od prve do sedamdeset sedme alineje.

Osporenom presudom, stav prvi izreke, pravilno je tužiocu dosuđen iznos od 5.943,10 KM po osnovi naknade za tuđu njegu i pomoć, jer je osnovanost ovog dijela tužbenog zahtjeva utvrđena provođenjem dokaza i njihovom ocjenom u skladu sa odredbom člana 8. Zakona o parničnom postupku. Visina ovog dijela tužbenog zahtjeva, kao i visina mjesečnog iznosa po istom osnovu od 78,00 KM za stranke je nesporna, kao i način na koji se došlo kako do visine, tako i do perioda u kojem postoji takva potreba. Prema nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke od 13.09.2018. godine i 30.10.2018. godine, kod tužioca se nedvojbeno ukazuje potreba za tuđom njegom i pomoći u trajanju od sat dva dnevno i to trajno, a sve zbog stanja njegove desne ruke povrijeđene u predmetnom udesu. Visina mjesečnog iznosa je prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke od 22.11.2018. godine i od 28.12.2018. godine uz napomenu da je vještak prilikom izračuna imala u vidu doprinos tužioca nastanku predmetne štete od 40%. Izračun visine predmetne naknade od strane vještaka, stranke su prihvatile (strana sedamnaesta zadnji pasus obrazloženja pobijane presude), a sud ga je prihvatio kao objektivan i stručan. Isto se odnosi i na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, na temelju kojeg je, uz ostale provedene dokaze, prvostepeni sud pravilno utvrdio da je tužbeni zahtjev kojim se traži naknada za tuđu njegu i pomoć (stav prvi izreke) osnovan.

Iz prethodno obrazloženog proizlazi da je neosnovan žalbeni prigovor tuženog, koji tvrdi suprotno, insistirajući na tome da tužilac nije dokazao da mu je određena osoba pružala pomoć i da je za to od tužioca primala novčanu naknadu. Naime, tužilac nije imao takvu obavezu, već je bilo dostatno upravo to što je dokazao da mu je tuđa njega i pomoć bila potrebna, da mu je potrebna i danas, kao i u budućnosti, prema nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke u trajanju od sat do dva dnevno. Prema odredbi člana 195. Zakona o obligacionim odnosima (Sl.list R BiH broj: 2/92, 13/93, 13/94 i Sl.novine F BiH broj 29/03) ko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, kao i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, dok je stav 2. istog člana propisuje da ako povrijeđeni zbog potpune ili djelimične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegovog daljeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorno lice dužno je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu. Pravo na ostvarivanje ovakve naknade nije uslovljeno dokazivanjem, kao to žalba navodi, a to pravo mu pripada čak i ako nije angažirao treće lice, već mu takvu pomoć pružaju članovi porodice.

Dakle materijalni izdaci zbog angažovanja drugog lica koje povrijeđenom pruža pomoć prilikom kretanja, oblačenja, uzimanja hrane i drugih ličnih potreba, čine zbirno troškove tuđe njege i pomoći. Kako bi se utvrdio osnovanim ovakav zahtjev, dovoljno je utvrđenje o neophodnosti tuđe njege, a naknada se određuje prema visini izdataka potrebnih za tu svrhu.

Slijedom prethodno obrazloženog, ne može se prihvatiti žalbeni prigovor tuženog o navodno pogrešnom utvrđenju prvostepenog suda da tužiocu dosudi potraživanu naknadu za tuđu njegu i pomoć u skladu sa odredbom člana 195. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima.

Vidjeti presudu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 43 P 162222 20 Rev. 

Neosnovani su i žalbeni prigovori tužioca, kojim osporava odbijajući dio prvostepene presude i to iz razloga koje je za takvu odluku u njenom obrazloženju naveo prvostepeni sud. Donoseći osporenu presudu prvostepeni sud nije učinio povrede odredbi parničnog postupka, koje se odnose na ocjenu dokaza, posebno medicinskog vještačenja. Označeni dokaz , kao i svi dokazi provedeni u postupku koji je prethodio donošenju osporene presude, je bio predmet ocjene prvostepenog suda i tu u skladu sa odredbom člana 8. Zakona o parničnom postupku. Nakon takve ocjene navedenog i ostalih provedenih dokaza slijedila je prema ocjeni ovog suda pravilna i zakonita odluka za koju je prvostepeni sud u osporenoj presudi, od trinaeste do osamnaeste strane obrazloženja, naveo jasne, dostatne i pravilne razloge za njeno donošenje. Prema ocjeni ovog suda navedeni razlozi su sve kako je prethodno navedeno (jasni, dostatni i pravilni) zbog čega ih je nepotrebno ponavljati, a žalitelj se na njih upućuje, uključivo i dio obrazloženja u presudi i u nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke, koji se odnosi na radnu sposobnost tužioca. Konačno pravilno je utvrđenje prvostepenog suda da je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje i obavezu isplate naknade za tuđu njegu i pomoć obuhvaćen zastarom u skladu sa odredbom člana 367. Zakona o obligacionim odnosima. I za ovu odluku u obrazloženju osporene presude, osamnaesta stranica, prvostepeni sud je naveo jasne, dostatne i pravilne razloge, koje je nepotrebno ponavljati.

Suprotno žalbenim navodima tužioca i tuženog, slijedi da je osporena presuda sačinjena u skladu sa odredbama člana 191. stav 4. Zakona o parničnom postupku, jer očigledno sadrži sve elemente koje propisuje navedena zakonska odredba: zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke tokom prvostepenog postupka navele i provedene dokaze, koje je od navedenih činjenica prvostepeni sud utvrđivao i zašto upravo te činjenice te na koji način ih je utvrđivao, odnosno na temelju kojih dokaza, te koji su dokazi provedeni i kako ih je cijenio prvostepeni sud, sve u skladu sa odredbama iz člana 191. stav 4. Zakona o parničnom postupku. Navedeno je u skladu sa pravom stranaka na obrazloženu presudu garantovano odredbama člana 2. stav 3. tačka e. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Dakle obrazloženje osporene presude sadrži zadovoljavajuće, jasne i potpune razloge iz kojih se može zaključuje da je prvostepeni sud prilikom njenog donošenja cijenio sve argumente stranaka koji su od uticaja za donošenje zakonite i pravilne odluke, kao i relevantne materijalno pravne propise. Sve obrazloženo se odnosi i na rješenje o troškovima parničnog postupka, kao sastavni dio pobijane presude.

Neosnovani su žalbeni navodi kojim se osporava odluka o troškovima parničnog postupka, koja je prema ocjeni ovog suda pravilna i zakonita. Za takvu svoju odluku prvostepeni sud je u obrazloženju osporene presude, dvadeseta i dvadesetprva stranica, naveo jasne i dostatne razloge, koje ovaj sud smatra pravilnim, pa ih je zbog toga nepotrebno ponavljati.

Suprotno žalbenim navodima tužioca i tuženog iz prethodno obrazloženog proizlazi da je prvostepeni sud, potpuno i pravilno utvrdio sve relevantne činjenice vezane za tužbeni zahtjev, prethodno navedene, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo i donio pravilnu i zakonitu odluku.

Sve iznesene razloge iz prvostepene presude, kao pravilne prihvata i ovaj sud, jer proizilaze iz provedenih dokaza, koje je prvostepeni sud cijenio savjesno i brižljivo i to svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, kako je propisano odredbama iz člana 8. Zakona o parničnom postupku.

U toku postupka koji je prethodio donošenju pobijane presude, nisu učinjene povrede odredbi parničnog postupka na koje drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti.

Ostali žalbeni navodi za ishod spornog odnosa i ovog žalbenog postupka nisu od značaja, radi čega ih drugostepeni sud, saglasno odredbi člana 231. Zakona o parničnom postupku neće posebno ni cijeniti.

Iz prethodno obrazloženog proizlazi da nisu ostvareni žalbeni razlozi iz kojih tužilac i tuženi pobijaju presudu prvostepenog suda, a ni razlozi na koje drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbi člana 221. Zakona o parničnom postupku, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude primjenom odredbi člana 226. Zakona o parničnom postupku.

 Predsjednica vijeća

 Jasmina Begović Devović