Odjel za sudsku dokumentaciju i edukaciju | Odjel za sudsku dokumentaciju i edukaciju

BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

ZENIČKO-DOBOJSKI KANTON

OPĆINSKI SUD U ZENICI

Broj: 43 0 P 184040 20 P

Zenica, 05.07.2022. godine

Općinski sud u Zenici, sudija Ivana Baković-Jukić, u pravnoj stvari tužitelja-protivtuženog N.M., ul…, Z., kojeg zastupa punomoćnik Hinović Mahir, advokat iz Jelaha protiv tuženog-protivtužitelja N.P., ul. …, Z. kojeg zastupa punomoćnik Jasmin Mutapčić, advokat iz Zenice, radi vraćanja i predaje u posjed nekretnine, v.s. 75.000,00 KM, odnosno po protivtužbi radi naknade korisnih troškova, v.s. 6.000,00 KM, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane dana 06.06.2022. godine, u prisustvu tužitelja-protivtuženog lično, punomoćnika tužitelja, tuženog-protivtužitelja lično i punomoćnika tuženog, donio je dana 05.07.2022.godine, sljedeću

PRESUDU

Nalaže se tuženom da tužitelju preda u posjed i slobodno raspolaganje nekretninu upisanu u Zemljišnoknjižni uložak broj 4746 K.O…, broj parcele 662/EU3J22, označenu kao suvlasnički dio od 61,78/10060 na nekretnini označenoj kao k.č. br. 662 povezano s vlasništvom na posebnom dijelu zgrade – STAN, SPRAT V, koji se sastoji od 2 soba ukupne površine od 61,78 m2, na adresi Bulevar kralja Tvrtka I 9, Zenica, slobodnu od lica i stvari, a sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

Obavezuje se tuženi da tužitelju na ime korištenja stana u ulici Bulevar kralja Tvrtka I br. 9. u Zenici površine 61,78 m2 za period od 28.11.2019. godine pa do 28.05.2022. godine isplati naknadu u iznosu od 8.618,31 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.11.2021. godine pa do isplate.

Obavezuje se tuženi da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.288,91 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

Usvaja se protivtužbeni zahtjev te se obavezuje protivtuženi da protivtužitelju isplati iznos od 1.831,80 KM sa zakonskom zateznom kamataom počev od 06.12.2021.godine pa do isplate, te nadoknadi protivtužitelju troškove postupka u iznosu od 1.009,86 KM, sve u roku od 30 dana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu toškova postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

Odbija se zahtjev protivtužitelja za naknadu toškova postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 13.05.2020. godine podnio sudu tužbu protiv tuženog radi vraćanja i predaje u posjed nekretnine.

Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik stana u Zenici, u ulici Bulevar kralja Tvrtka I broj 9., na V spratu, površine 61,78 m2, označen u zemljišnim knjigama kao k.č. 662, koji se sastoji od dvije sobe ukupne površine od 61,78 m2. Vlasništvo je tužitelj stekao na osnovu ugovora o kupoprodaji od 20.11.2002.godine, na temelju kojeg je upisan u zemljišne knjige kao vlasnik. Tužiteljev prethodnik od kojeg je kupio stan isti je stekao na temelju rješenja o dodjeli kadrovskog stana na korištenje broj 295/98 od 10.11.1998.godine od preduzeća Željezare „Zenica“, d.o.o., te ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 5182/2000. od 31.08.2000.godine. Tužitelj je bio u posjedu predmetnog stana do 27.06.2019.godine, kada je prinudno deložiran od strane tuženog, kao prinudna mjera izvršenja u upravnom postupku. Tuženi je na osnovu rješenja Službe za opću upravu i stambene poslove Općine Zenica broj 03-23-12-3538/99 od 02.12.2013.godine prinudno deložirao tužitelja i ušao u posjed stana. Nakon izvršene deložacije tužitelj je vanrednim pravnim lijekovima poništio sve do tada donijeta akta u upravnom predmetu kojim je tuženom dodjeljen u posjed predmetni stan, odnosno poništeno je Rješenje broj 03-23-12-3538/99 od 02.12.2013.godine, te Rješenje broj 12-23-1372/02 od 29.01.2016.godine, stoga tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe. Navedenim odlukama najviših sudskih instanci nesporno je utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz razloga što organi uprave i postupajući sudovi nisu prekinuli upravni postupak u predmetu broj: 03-23-12-3538/99 do rješavanja ključnog pitanja pravne valjanosti kupoprodajnog ugovora kojim je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnom stanu. Posljedično tomu ako je ugovor pravno valjan tužitelj ima pravo na predmetni stan pa samim tim i na posjed stana. Tuženi je u međuvremenu pokušao osporiti vlasništvo tužitelja na predmetnom stanu, odnosno poništiti zaključene kupoprodajne ugovore, ali je pravosnažnom presudom u cjelosti odbijen tužbeni zahtjev usmjeren na poništenje ugovora o kupoprodaji od 20.11.2002.godine. S obzirom na navedeno tuženi više nema pravnog osnova za držanje stana u posjedu, jer je pravosnažnom presudom odbijen njegov tužbeni zahtjev usmjeren na poništenje kupoprodajnog ugovora kao osnova prava vlasništva. U konačnom je predloženo da sud usvoji tužbeni zahtjev te naloži tuženom da tužitelji preda u posjed i slobodno raspolaganje nekretninu upisanu u zemljišnoknjižni uložak broj 4746, k.o. …, broj parcele 662/EU3J22, označeno kao suvlasnički dio od 62/10060 na nekretnini označenoj kao k.č.br. 662, povezano sa vlasništvom na posebnom dijelu zgrade-stan, sprat V, koji se sastoji od 2 sobe ukupne površđine od 61,78 m2, na adresu Bulevar kralja Tvrtka I broj 9., Zenica, slobodan od lica i stvari, sve u roku od 30 dana.

U svom odgovoru na tužbu tuženi je naveo da osporava tužbeni zahtjeva, te je učinio nespornom činjenicu da se tuženi još uvijek vodi kao vlasnik predmetnog stana, kao i činjenicu da je tuženi u posjed navedenog stana uveden od strane Grada Zenica, u upravnom postupku vraćanja u posjed stana koji je realiziran po zapisniku od 27.06.2018.godine, te upravo iz navedenog proizilazi pravno osnov da tuženi koristi stan, odnosno tuženi nije dokazao da je tuženom prestao pravni osnov korištenja navedenog stana. Dalje se navodi da je nesporno i da su po pravnim lijekovima tužitelja u upravnim postupcima poništeni prethodni akti, ali tuženi smatra bitnim napomenuti da upravni postupak nije okončan jer su prethodna rješenja poništena i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak a vezano za zahtjev tuženog za povrat navedenog stana. Tako je u ponovljenom postupku pred Grad Zenica u predmetu broj: 07-23-12-3538/99 od 04.02.2020.godsine održana usmena rasprava koja nije zaključena niti je donijeto rješenje. Odluka u upravnom postupku koji se vodi pred Grad Zenica, predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku, a za rješavanje tog pitanja nije naležan sud, zbog čega se predlaže da sud u smislu odredbe člana 379. stav 1. t. 1 Zakona o parničnom postupku postupak u ovoj pravnoj stvari prekine do konačnog i pravosnažnog okončanja postupka povrata stana koji se vodi kod Grad Zenica u predmetu broj: 07-23-12-3538/99 po zahtjevu tuženog i njegove supruge, zbog čega tuženi nadalje ističe i prigovor nepotpune pasivne legitimacije s obzirom da su i tuženi i njegova supruga podnijeli zahtjev za povrat stana, jer je predmetni stan predat u posjed oboma, te stoga predstavljaju nužne suparničare. Tuženi također u odgovoru na tužbu ne spori činjenicu da je tuženi vodio spor protiv tužitelja u predmetu broj 43 0 P 155224 19 P2 i da je u tom postupku pravosnažno odbijen tužbeni zahtjev, te je tuženi protiv presude Kantonalnog suda izjavio reviziju po kojoj još nije odlučeno, zbog čega tuženi smatra da je tužba i preuranjena. Zbog svega navedenog predlaže se sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Na pripremnom ročištu održanom dana 01.11.2021.godine, punomoćnik tužitelja je izvršio ispravku greške u kucanju u tužbenom zahtjevu pa umjesto teksta „ kao suvlasnički dio od 62/10060“ treba da stoji „kao suvlasnički dio od 61,78/10060“. Punomoćnik tužitelja je izvršio i preinaku tužbe na način da je iza stava I tužbenog zahtjeva dodao stav II koji glasi: „Obavezuje se tuženi da tužitelju na ime korištenja stana u ulici Bulevar kralja Tvrtka I br. 9. u Zenici površine 61,78 m2 za period od 28.11.2019. godine pa do 01.11.2021. godine isplati naknadu u iznosu od 6.900,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 28.11.2019. godine pa do isplate.“ Dosadašnji stav II tužbenog zahtjeva postaje stav III.

Osvrčući se na navode iz odgovora na tužbu, punomoćnik tužitelja je naveo da tuženi neosnovano pokušava prikazati da ima pravni osnov korištenja predmetnog stana, što nije tačno. Pravni osnov posjeda stana na koji se poziva tuženi, tj. Zapisnik od 27.06.2018. godine je poništen samim poništenjem akta koji je Zapisnikom o primopredaji stana proveden. Zapisnik na koji se poziva tuženi predstavlja provedbeni akt po rješenju broj 03-23-12-3538/99. od 02.12.2013. godine kojim je bilo nezaknito utvrđeno pravo korištenja predmetnog stana u korist tuženog. Navedeno rješenje od 02.12.2013. godine, kao i drugostepeno rješenje broj 12-23-1372/02 od 29.01.2016. godine su poništena u cjelosti presudom Vrhovnog suda FBiH broj 04 0 U 008148 19 Uvp 2 od 28.11.2019. godine. Dakle, poništenjem tih akata poništen je i Zapisnik o predaji stana, kao akt koji se naslanja na iste, te je donesen na osnovu tih poništenih akata, te stoga ne stoje navodi tuženog o pravnom osnovu korištenja stana. Vođenje upravnog postupka ni na koji način ne utiče na obavezu tuženog da tužitelju preda u posjed predmetnu nekretninu, jer do donošenja pravosnažnog rješenja u upravnom postupku, tuženi nema nikakav pravni osnov za korištenje predmetnog stana, dok tužitelj, nasuprot tome je isključivi i jedini vlasnik predmetne nekretnine i ima pravo na predaju u posjed iste, a što je tuženi dužan trpiti i predati nekretninu. Stoga se tužitelj izričito protivi prijedlogu za prekid postupka, jer nisu nastupile posljedice koje opravdavaju prekid, a tuženi na ovaj način nastoji ishodovati i dalje bespravno korištenje predmetnog stana. Vođenje upravnog postupka ni na koji način ne utiče na vođenje ovog sudskog postupka u kojem se odlučuje o činjenici predaje u posjed nekretnine vlasniku stana tj. tužitelju. Predmetni upravni postupak i predmet istog nije prethodno pravno pitanje u ovom postupku. Stoga tužitelj predlaže da se nastavi sa predmetnim postupkom. Pozivanje tuženog na postupak revizije koju je pokrenuo protiv presude suda broj 43 0 P 155224 19 P2 je također neosnovano, jer je Vrhovni sud u ovom predmetu i o ovom pravnom pitanju već zauzeo stav i odlučio u presudi koju je tužitelj dostavio uz tužbu. Također, prigovor nedostatka potpune pasivne legitimacije je neosnovan, jer je tuženi taj koji je označen kao lice koje se uvodi u posjed po Zapisniku od 27.06.2018. godine. Kako je tuženi od donošenja presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 04 0 U 008148 19 Uvp 2 od 28.11.2019. godine nesavjestan korisnik nekretnine, stana u ulici Bulevar kralja Tvrtka I br. 9, površine 61,78 m2, koji je isključivo vlasništvo tužitelja, te isti odbija predati tužitelju u posjed, to tužitelj smatra da mu pripada pravo na naknadu korištenja predmetnog stana u skladu sa tržišnim cijenama počev od 28.11.2019. godine pa do podnošenja ovog tužbenog zahtjeva, tj. za 23 mjeseci i 15 dana. Nesporno je da tuženi ima korist od korištenja predmetne nekretnine bez pravnog osnova, te tužitelj trpi štetu u visini naknade koju bi ostvario iznajmljivanjem tog stana. Po tom osnovu tužitelj potražuje mjesečne iznose od po 300,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od podnošenja tužbe pa do isplate i to za period od 28.11.2019. godine pa do današnje rasprave.

Na nastavku pripremnog ročišta od 06.12.2021.godine, sud je procesnim rješenjem odbio prijedlog tuženog za prekid postupka s obzirom da nisu ispunjeni iz člana 379. ZPP-a. U konkretnom se radi o tužbi vlasnika neposjednika čiji pravni osnov na temelju kojeg je stekao pravo vlasništava nije poništen te vođenjem istovremeno upravnog postupka ne utiče na obavezu tuženog da tužitelju kao vlasniku preda u posjed predmetnu nekretninu.

Na istom ročištu punomoćnik tužitelja je ostao kod tužbe, kao i svih iznijetih navoda, dok je punomoćnik tuženog naveo da u odnosu na preinačeni tužbi zahtjev sa pripremnog ročišta od 01.10.2021.godine tuženi ističe da isti osporava u cjelosti kako po visini tako i po pravnom osnovu. Tuženi je u posjed navedenog stana uveden od strane Grada Zenica u upravnom postupku vraćanja u posjed stana koji je realiziran po zapisniku od 27.06.2018.godine iz čega slijedi da je posjed tuženog na predmetnom stanu zakonit sve do donošenja drugačije odluke organa uprave. Tuženi stan koristi sa pravnim osnovom u skladu sa odredbom člana 128. stav 1. Zakona o stvarnim pravima koja činjenica zahtjev za isplatu čini neosnovanim. Tuženi ističe da navedeni stab ne koristi. Prilikom prethodnih pokušaja deložacije tužitelja iz predmetnog stana i predaje u posjed tuženom, došlo je do velikog medijskog pritiska na Grad Zenica. Iz navedenog razloga tužitelju su od strane Grada Zenica odobrena i isplaćena finansijska sredstva radi rješavanja stambenog pitanja. Po stavu tuženog vođenjem ovog postupka tužitelj zapravo pokušava da dobije ono što mu suštinski ne pripada.

Tužitelj je doborovoljeno postupajući po nalogu Grada Zenica predao predmetni stan u posjed na način da je ovlešćenim službenicima stana predao stan predajom ključeva, a isti su uveli tuženog u posjed. Prilikom predaje u posjed utvrđeno je da je stan devastiran pa je tuženi morao o svom trošku izvršiti zamjenu svih elektro isnatalacija, zamjenu sanitarija u kupatilu i zamjenu ulaznih vrata u stan. Troškovi navedenih radova iznose cca 6.000,00 KM. Ukoliko sud obaveže tuženog da tužitelju navedeni stan preda u posjed tužitelj potražuje ulaganja koja je izvršio u navedeni stan jer je istim povećana vrijednost istog.

Slijedom naprijed navedenog tuženi je izjavio protivtužbu, te predložio da su donese sljedeću presudu: „Obavezuje se tužitelj da tuženom isplati iznos od 6.000,00 KM sa kamatom po stopi utvrđenoj Zakonom o visini stope zatezne kamate počev od 06.12.2021.godine pa do isplate kao i da mu naknadi troškove postupka sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.“

Tuženi je kao vrijednost spora označio iznos od 6.000,00 KM.

U odgovoru na protivtužbu protivtuženi-tužitelj je naveo da osporava protivtužbeni zahtjev iz razloga što je tuženi-protivtužitelj znao prilikom ulaganja da ulaže u stan koji nije njegovo vlasništvo, a što potvrđuje i činjenica da je prije useljenja u stan pokrenut parnični postupak kojim je traženo poništenje ugovora o kupoprodaji stana, koja tužbe je pravosnažno odbijena kao neosnovana. Dalje se isitče da tuženi-protivtužitelj samo paušalno navodi iznos od 6.000,00 KM, koji potražuje bez da navedena ulaganja u tom iznosu ičim dokazuje. U konačnom je predloženo da sud odbije protivtužbeni zahtjev kao neosnovan.

Na glavnoj raspravi, a nakon izvedenog dokaza čitanja nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, punomoćnik tužitelja je konačno opredijelio tužbeni zahtjev uskladivši ga sa nalazom i mišljenjem vještaka, te predložio da sud donese sljedeću presudu:

„Nalaže se tuženom da tužitelju preda u posjed i slobodno raspolaganje nekretninu upisanu u Zemljišnoknjižni uložak broj 4746 K.O. …, broj parcele 662/EU3J22, označeno kao suvlasnički dio od 61,78/10060 na nekretnini označenoj kao k.č. br. 662 povezano s vlasništvom na posebnom dijelu zgrade – STAN, SPRAT V, koji se sastoji od 2 soba ukupne površine od 61,78 m2, na adresi Bulevar kralja Tvrtka I 9, Zenica, slobodnu od lica i stvari, a sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

Obavezuje se tuženi da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

Na glavnoj raspravi a nakon izvedenog dokaza vještačenja po vještaku građevinske struke, punomočnik protivtužitelja je opredijelio protivtužbeni zahtjev, te predložio da sud obaveže protivtuženog da protivtužitelju isplati iznos od 1.831,80 KM sa zakonskom zateznom kamataom počev od 06.12.2021.godine pa do isplate, te nadoknadi protivtužitelju troškove postupka sve u roku od 30 dana.

U dokaznom postupku saslušani su tužitelj i tuženi u svojstvu parničnih stranaka, provedeno je i vještačenje po vještaku građevinske struke Omerspahić Iršamu, uviom i čitanjem u nalaz i mišljenje vještaka od 23.05.2022.godine, te saslušanjem vještaka, te je saslušan i svjedok S.M..

Sud je procesnim rješenjem dozvolio preinaku, smatrajući da su ispunjeni uslovi iz člana 57. Stav 4. Zakona o parničnom postupku, uprkos protivljenu tuženog, smatrajući da je da je tužitelj opredjelio tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka, a vještak je u skladu sa rješenjem suda 19.04.2022.godine, na prijedlog punomoćnika tužitelja trebao izračunati iznos naknade za period od 28.11.2019. godine pa do momenta sačinjavanja nalaza, a nevedenim okolnostima se ni punomoćnik tuženog nije protivio što proizilazi iz zapisnika od 22.03.2022. godine.

U završnom izlaganju punomoćnik tužitelja je da je tokom postupka izvođenjem dokaza dokazano da je tužbeni zahtjev osnovan, a protivtužbeni zahtjev neosnovan, te se predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, a odbije protivtužbeni, kao neosnovan.

U konačnom prijedlogu punomoćnik tuženog je predložio da sud tužbeni zahtjev odbije, a u cjelosti usvoji protutužbeni zahtjev uz naknadu troškova prema troškovniku koji ulaže u spis.

U dokaznom postupku uvidom i čitanjem izvedeni su sljedeći materijalni dokazi: Zk izvadak broj 043-0-NAR-20-004 461 od 23.04.2020. godine, Ugovor o kupoprodaji od 20.11.2002. godine (broj ovjere 6271/02 od 22.11.2002. godine), Rješenje o dodjeli kadrovskog stana na korištenje broj 295/98 od 10.11.1998. godine, Ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 5182/2000 od 31.08.2000. godine, Rješenje broj 03-23-12-3538/99. od 02.12.2013. godine, Rješenje broj 12-23-1372/02 od 29.01.2016. godine, Zaključak o dozvoli izvršenja broj 03-23-12-3538/99 od 09.05.2018. godine, Zapisnik Službe za boračko-invalidsku i socijalnu zaštitu, stambene poslove i društvene djelatnosti Grada Zenica od 27.06.2018. godine, Apelacija, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4771/17 od 15.10.2019. godine, Presuda Vrhovnog suda F BiH broj 04 0 U 008148 Uvp 2 od 28.11.2019. godine, Presuda Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 155224 19 P 2 do 08.08.2019. godine, Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 155224 19 Gž od 26.02.2020. godine, Zapisnik od 27.06.2018.godine, Zapisnik o usmenoj raspravi u predmetu br. 07-23-12-3538/99 od 04.02.2020.godine, Odluka RO Željezara od 31.05.1989.godine, revizija u predmetu broj 43 0 P 155224 19 P 2, rješenje Općine Zenica br. 03-23-12-3538/99 od 02.12.2013.godine, rješenje ZE-DO Kantona br. 12-23-1372/02 od 29.01.2016.godine, zaključak o dozvoli izvršenja Grad Zenica br. 05-23-12-3538/99 od 09.05.2019.godine, odluka o dopustivosti i meritumu Ustavni sud BiH br. AP-4771/17 od 15.10.2019.godine, presuda Vrhovni sud F BiH br. 04 0 U 008148 19 Uvp2 od 28.11.2019.godine, Presuda Općinskog suda u Zenici br. 43 0 P 155224 19 P2 od 08.08.2019.godine, presuda Kantonalnog suda u Zenici br. 43 0 P 155224 19 Gž od 26.02.2020.godine, potvrda Željezara ZENICA d.o.o. Zenica od 05.07.2001.godine, zapisnik o primopredaji samačkog smještaja od 12.07.1989.godine, Ugovor o korištenju samačkog smještaja od 12.07.1989.godine, Dostava podataka Grad Zenica br. 07-19-2188/20 od 12.02.2020.godine, dopis Ze-do kantona br. 13/02-04-2698-1/20 od 20.07.2020.godine, Zapisnik o usmenoj raspravi od 01.12.2021. godine, Odluka Željezare Zenica, Revizija Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 155224 19 P 2, Rješenje Općine Zenica od 02.12.2013. godine, Rješenje Ministarstvo prostorno uređenje promet i komunikacije i zaštitu okoline od 29.01.2016. godine, Zaključak Grada Zenice od 09.05.2018. godine, Odluka Ustavnog Suda, Presuda Vrhovnog suda u Sarajevu od 28.11.2019. godine, Presuda Općinskog suda u Zenici od 08.08.2019. godine, Presuda Kantonalnog suda u Zenici od 26.02.2020. godine, Potvrda Željezare Zenica od 05.07.2001. godine, Zapisnik o primopredaji samačkog smještaja broj 0850/89, Ugovor o korištenju samačkog smještaja od 12.07.1989. godine, Dostava podataka od 12.02.2020. godine, Informacije od Ministarstva za boračka pitanja 20.07.2020. godine, Presuda Vrhovnog suda F BIH broj 43 0 P 155224 20 Rev od 09.11.2021. godine.

U svom iskazu tužitelj-protivtuženi je naveo da nakon što je izašao iz stana trpi štetu koja se ogleda kako u materijalnom tako i u psihičkom smislu, kada je u pitanju materijalna šteta koju trpi ogleda se u tome što stan koji mu je po presudi vraćen ne može izdavati ili koristiti i tako ostvariti materijalnu dobit. Dalje navodi da nekretninu u kojoj sada živi mu nije obezbjedila općina kao ratnom invalid, a ista mu je kao nepovratna sredstava po rješenju u visini od 10.000,00 KM dodijelila Općina Zenica, nekretnina u kojoj se trenutno nalazi je kupljena nakon deložacije, jednim dijelom iz sredstava Općine Zenica a drugim dijelom iz sredstava Ministarstva za boračka pitanja i dijelom iz Federalnog ministarstva za pitanja boraca F BIH, a ostalo iz kreditnih sredstava, pomoći prijatelja i vlastitih sredstava. Nakon provedene četiri zakazane deložacije od strane Općine, na četvrtoj deložaciji se usmeno dogovorio da preda legalno ključeve i nije bila potrebna ta četvrta zakazana deložacija, jer je dobrovoljno pristao prije na tri dana od zakazanog roka deložacije, ključeve je predao službi za stambene poslove Općine Zenica.

U dokaznom postupku saslušan je i tuženi-protivtužitelj u svojstvu parnične stranke, koji je u svom iskazu naveo da je u posjed stana uveden poslije pravosnažnog rješenja o pravu na povrat stana i tri godine nakon, dobio je ključeve od Službe Gradske uprave Zenica i oni su ga uveli u stan. Stan je bio potpuno devastiran, ni jedne utičnice, ni jednog sijaličnog grla, niti prekidača, zakovani prozori, niti jedne česme, stan je zatečen u devastiranom stanju, urađeno je slijedeće: okrečeno je, postavljene svjetiljke, elektroinstaliacije, rekonstruisan je, elektroinstalacija razvodna tabla, osigurači postavljeni, bojler, umivaonik, tuš baterija, slavine. Postupak pred Općinom Zenica za navedeni stan nije okončan, jer je vraćen u ponovni postupak. Dalje navodi da je upoznat sa presudom Vrhovnog suda od 28.11.2019.godine, u stan nije ušao svojom voljom, niti je ko od njega tražio da stan preda, ne postoji dokument kojim odbija povrat stana. Činjenicu podnošenja predmetne tužbe ne smatra zahtjevom za povrat, odbija da vrati stan iz razloga što smatra da je stan njegov na osnovu 40 godina radnog staža njega i njegove supruge, a na osnovu rješenja Željezare „Zenica“, d.o.o. Dalje navodi da stan nije preuzeo prinudnim putem, niti je znao da je tužitelj vlasnik stana do određenog momenta kada je postavljen zahtjev za povrat stana. Tužbu za utvrđenje ništavosti ugovora o kupoprodaji a koji je temelj upisa tužitelja kao vlasnika stana, je podnio jer je smatrao da ima pravo da mu se stan vrati kao korisniku, te je logičan put bio i da se vidi kome će stan pripadati. Nakon što je dobio presudu Vrhovnog suda iz 2019. godine nije se obračao tužitelju da mu preda stan u posjed.

U dokaznom postupku saslušan je i svjedok S.M., koja je u svom iskazu navela da je zaposlena trenutno kao pomoćnik gradonačelnika za socijalnu zaštitu, stambene poslove i društvenu djelatnost, poznaje tužitelja i tuženog, poznaje ih iz predmeta koji je vodio njen odsjek za stambene poslove, imala je priliku vidjeti ih nekoliko puta da dolaze na ročište u njenu službu, njena služba je vodila upravni postupka za povrat stana, po zahtjevu N.P., tokom upravnog postupka imenovani su kao stranke u postupku dolazili na ročišta po pozivu. Nakon upravnog postupka i određenih sudskih presuda služba je postupila po tim presudama i uputila poziv tužitelju da se iseli iz predmetne sambene jedinice, tužitelj je vratio ključeve tako da nije bilo prinudnog iseljenja, a ključeve je vratio ovoj službi, nakon toga je služba zapisnički uvela tuženog u predmetni stan. Nije joj poznato da je služba Grada Zenica obezbjedila tužitelju nekretninu, služba je kao nadležna služba za boračko invalidsku zaštitu, u postupku se tužitelj obratio nadležnoj službi za pomoć kao ratni vojni invalid, zbog toga što se našao u teškoj situaciji ibez krova nad glavom, služba je iz sredstava namijenjenih za tu vrstu pomoći obezbjedila pomoć tužitelju, a radilo se o iznosu od 10.000,00 KM, navedenu pomoć dobijaju svi koji ispunjavaju uslove za istu kao što je to tužitelj imao, da se tužitelj obratio službi i ranije radi rješavanja svog stambenog pitanja služba bi mu i tada odbrila zahtjev, te tužitelj ne bi ostvario pravo na novčanu pomoć sve i da je ostao „bez korva nad glavom“, a da istovremeno nije ispunjavao uslove kao ratno vojni invalid. Dalje navodi da nadležna služba koja je dodijelila novčanu pomoć tužitelju u iznosu od 10.000,00 KM, nema pravo nikoga da uslovljava ničim, to su jednokratne pomoći koja lokalana zajednica u skladu sa zakonskim i podzakonskim aktima može dodjeliti ako ima novaca u budžetu za određene vrste vanrednih situacija u kojima se nađu boračke populacije pripadnici, pa između ostalog liječenje, teške materijalne situacije, te stambeno zbrinjavanje. Sredstava se dodjeljuju po zahtjevu stranaka u skladu sa priloženom dokumentacijom o ispunjavanju uslova, te napominje stambeno zbrinjavanje lokalne zajednice je isključivo namjenjeno ratnim vojnim invalidima.

U dokaznom postupku provedeno je i vještačenje po vještaku građevinske struke Omerspahić Iršamu.

Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 23.05.2022.godine, naveo da se predmetni stan nalazi u Gradu Zenica, u objektu Bulevar Kralja Tvrtka broj 9, na 5 spratu. Pristup objektu je urađen sa trotoara. Zemljišnoknjižni izvadak broj 043-0- NAR-20-004 481 , uložak broj 4746, urađen od Općinskog suda u Zenici , Zemljišnoknjižni ured dana 23.04.2020. godine. Parcela 662/ EU3J22 je upisana sa stanom površine od 61,78m2 saopisom dvije sobe. U vlasničkom listu upisan je N.M. sa dijelom 1/1. Zapisnik sačinjen dana 27.06.2018. godine od strane Službe za boračko invalidsku i socijalnu zaštitu, stambene poslove i društvene djelatnosti Grada Zenica, u vezi sa stanjem na isti dan.

Izlaskom na lice mjesta i uvidom u predočenu dokumentaciju, predmetni stan je na adresi Bulevar Kralja Tvrtka broj 9, Zenica. Mjerenje je urađeno metalnim metrom dužine od 10,00m. Izmjerena površina pojedinačnih prostora je slijedeća: hodnik 7,41m2, dnevna soba 18,24m2, kuhinja 4,62m2, balkon 1,26m2, kupatilo 3,90m2,dječija soba 9,67m2, roditeljska soba 12,90m2, ostava 2,37m2, ukupna površina 60,37m2 .

U prostoru dnevnog boravka na podu je urađen lamelni parket koji je postavljen 1989. godine a u drugim sobama je brodski pod. Pod kuhinje je zaglađeni teraco, u hodniku je pod urađen od pvc pločica. Pod kupatila je urađen keramičkim pločicama. Zidovi kupatila i kuhinje su urađeni sa završnom obradom keramičkih pločica. Zidovi u sobama i u hodniku su urađeni sa završnom obradom moleraja, ako i stropovi u stanu.

Opšti utisak je da je stan u lošem stanju jer je duže vremena nekorišten. U stanu nije zatečen namještaj ili druga oprema korisnika stana. U stanu je isključena struja, a radijatori su otpojeni sa usponskih vodova.

Prema izjavi prisutnih stranaka u stanu je ugrađena slijedeća oprema. Urađena su protuprovalna metalna vrata sa specijalnom bravom. Pored ulaznih vrata postavljeno je poštansko sanduče. U dnevnom boravku urađene su 3 utičnice, 1 šalteri 1 led rasvjetno tijelo 24w, u kuhinjskom prostoru urađena je 1 utičnica , 1 prekidač i led rasvjetno tijelo 18w.U hodniku je urađena razvodan kutija sa automatskim osiguračima 12kom, urađena su i 2 prekidača, obnovljen indikator za kupatilo i led rasvjetno tijelo 12w. U kupatilu je ugrađena slijedeća oprema umivaonik, svjetiljka iznad umivaonika, česma za umivaonik, tuš baterija, bojler od 80 l , česma za veš mašinu, nosač za peškir, nosač za toalet papir i daska za wc šolju. Obnovljeni su i kutni ventil za vodu. Ugrađena je utičnica za veš mašinu. U dječijoj sobi su urađene 3 utičnice, 1 prekidač i led rasvjetno tijelo 18w. U roditeljskoj sobi su ugrađene 3 utičnice , 1 prekidači led rasvjetno tijelo 18w.U ostavi je postavljena led sijalica na postojeće grlo.

Kriterije koje je koristio kod određivanja vrijednosti zakupnine su slijedeće: Predmetni objekat sa stanom se nalazi u neposrednoj blizini gradske saobraćajnice, stoga cijeni da su mogućnosti pristupa odgovarajući. Objekat je priključen na gradsku komunalnu intrastrukturu, što cijeni kao kvalitetne osnovne komunalne priključke. Rješenje konstrukcije i načina gradnje podrazumijeva objekte stabilne i sa mogućim vijekom trajanja od najmanje 70 godina. Ova kvaliteta stavlja objekte u visoki red vrijednosti. Kod određivanja vrijednosti kvadratnog metra zatvorenog stambenog prostora uzeo je vrijednost zakupa za tri stana, koje je našao u ponudama približne površine. Koristeći gore navedene kriterije upoređivanja vrijednosti uporedivih nekretnina odredio sa, cijenu zakupa kvadratnog metra stambenog prostora, prema oglasima za prodaju, kao referentu i ostale vrijednosti kako je navedeno u tački 5. Površina stana od 61,78m2 je prema zk izvadku, tačka 2.1 snimanje površine stana neto površina od 60,37m2 cijeni da je sa prihvatljivim odstupanjem prema načinu mjerenja.

Procjena vrijednosti zakupa stana urađena je metodom uporednih vrijednosti sličnih stanova. Za upotrebu koristio je oglašene objekte na stranici www.olix.ba.

Usvojena je vrijednost zakupa predmetnog stana za 30 mjeseci ( +za period od 28.11.2019. godine do 28.05.2022. godine ) je 287,27 x 30 = 8.618,31 KM.

Procjena ulaganja urađena je prema opisu koji su prilikom uviđaja stranke na licu mjesta usaglasile. Cijene materijala i ugradnje primijenio sam prema cijenama na dan izrade nalaza iz razloga što dokumentaciju o ulaganju, prema vrijednostima pojedinih stavki, nije imao na uvid. Pojedinačne cijene preuzeo je sa cjenovnika u prodajnom centru Pero. Ulazna vrata su sa uključenom vrijednosti za ugradnju. Preostali dijelovi su unijeti sa maloprodajnim cijenama. U tabelarnom pregledu urađena je promjena vrijednosti ulaganja u stan: ulazna vrata cijena 550,00 KM količina 1, tabla sa 12 osigurača cijena 105,00 KM količina 1, led sijalica cijena 2,80 KM količina 1, sanduče za poštu cijena 15,90 KM količina 1, led 12w cijena 8,10 KM količina 1, led 18w cijena 12,95 KM količina 3, led 24w cijena 18,65 KM količina 1, svijetlo iznad lavaboa cijena 32,75 KM količina 1, umivaonik cijena 39,95 KM količina 1, česma cijena 61,95 KM količina 1, tuš baterija cijena 105,95 KM količina 1, bojler 80litara cijena 325,00KM količina 1, daska za wc šolju cijena 26,60 KM količina 1, držač za toalet papir cijena 5,00 KM količina 1, držač za peškir cijena 5,95 KM količina 1, česma za veš mašinu cijena 13,50 KM količina 1, vodovodni ventil cijena 11,00 KM količina 2, električni prekidači cijena 2,65 KM količina 6, utičnice cijena 3,45 KM količina 11, ukupna vrijednost 1.431,80 KM. Ugradanja elektrovodovodne opreme , gore navedeno , u stanu cijeni paušalno na iznos od 400,00 KM. Ukupna vrijednost ugrađene opreme u stanu sa ugradnjom je 1.431,80 + 400,00 = 1.831,80 KM

Na ročištu za glavnu raspravu vještak je dao usmena pojašnjenja svog nalaza i mišljenja odgovarajući na pitanja parničnih stranaka.

Punomoćnik tuženog je na ročištu predložio da veštajk svoj nalaz i mišljenje dopuni na način da u istom iskaže nedostajuće parametre i to: cijenu krečenja odnosno moleraja, cjenu zamjene indikatora ispred kupatila, cijenu utičnice u kupatilu iza veš mašine, cijenu providne zaštite od prljanja zida za prekidače 5 komada, led sijalice 2 komada jedna u kupatilu jedna u ostavi i držače za peškire u kupatilu 2 komada. Također predložio je da vještak dopuni i uzme u obzir proizvođače i kvalitet opreme koje je ugrađene jer je elektrorazvodna tabla marke Hager, ukljujuči i prekidače i utičnice čija cijena je daleko veća izrađene cijene u nalazu i mišljenju, upravo iz tog razloga nije navede ni jedan proizvođač.

Vještak je na ročištu se izjasnio na primjedbe odnosno prijedlog dopune nalaza na način da je naveo da je u nalazu pod tačkom 14. i 15. iskazao vrijednost dva držača, jedan za toaletni papir, a drugi za peškir. Prema izjavi prisutnih parničnih stranaka to su bila dva držača jedan za toalet papir i jedan za peškir, drugi za peškir koji se danas spominje na ročištu nije rečeno da je novi. U tabeli na strani 6. pod tačkom 14. i 15. su dva konstatovana držača na licu mjesta. U stanu je bila isključena struja tako da je sa strankama zajednički utvrdio samo jednu led sijalicu pod tačkom 3. Nisu se stranke izjasnile o drugoj led sijalici koja se danas spominje u prijedlogu za dopunu. Samo u ostavi je bila jedna a druga nije bila predmet izjašnjavanja. Oko produžene zaštite za prekidače 5 komada stranke se nisu izjašnjavale kao dio posebnih radova i to je bilo na licu mjesta, navodi da nije imao nikakav dokaz da je ona urađena niti usmeno od prisutnih stranka niti pismeno. Utičnica za veš mašinu nije posebno izdvojena ali je sadržana u tački 19., tabeli na strani 6. Zamjena indikatora je ostala otvoreno pitanje oko usaglašavanja je li potrebno da se unosi kao dio vrijednosti ulaganja, ocijenio je da nije potrebno da se unosi radi relativno male vrijednosti i to bi trebalo biti oko 20,00 KM vrijednost, riječ je o indikatoru starijeg tipa, proizvodnje. Moleraj nije unosio kao vrijednost u toliko što je stan bi u dosta lošem stanju, nekorišten barem jednu godinu kako su usaglasili na licu mjesta sa prisutnim stankama. A u zapisnik tačka 2. 2. na strani 3. nije upisana obaveza krečenja iz tog razloga poslije isteka dužeg vremena nekrečenja stana isti bi trebao po okončanju korištenja i okrečiti tako da iz tih razloga nije uvrstio cijenu krečenja u dio urađenih poslova.

Punomoćnik tužitelja nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke.

Punomoćnik tuženog je izjavio da s obzirom na odgovore vještaka imajući u vidu relativno malu razliku do koje bi se došlo dopunskim vještačenjem tuženi je odustao od tražene dopune te nije imao primjedbi.

Uvidom i čitanjem u Zk izvadak broj 043-0-NAR-20-004 461 od 23.04.2020. godine, utvrđeno je da je na parceli k.č.br. 662/EU3J22, površine 61,78 m2, kao vlasnik sa 1/1 dijela upisan N.M., na osnovu kupoprodajnog ugovora od 22.11.2002.godine.

Uvidom u Ugovor o kupoprodaji od 20.11.2002. godine (broj ovjere 6271/02 od 22.11.2002. godine), utvrđeno je da je isti zaključen između V.H. i J.H. kao prodavaca i N.M. kao kupca, predmet ugovora je nekretnina-stan u Zenici u ulici Bulevar kralja Tvrtka I, broj 9., sprat V, stan broj 23. Ugovor je ovjeren kod Općinskog suda u Zenici, dana 22.11.2002.godine.

Uvidom u Rješenje o dodjeli kadrovskog stana na korištenje broj 295/98 od 10.11.1998. godine, utvrđeno je da je isto donijeto od strane Željezare „Zenica“, Službe za stambene poslove i poslovne prostore, navedenim rješenjem se V.H., kao zaposleniku, dodjeljuje na korištenje dvosoban stan u Zenici, u ulici Bulevar kralja Tvrtka I broj 9., V sprat, stan broj 23., površine 61,78 m2.

Ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 5182/2000 od 31.08.2000. godine, utvrđeno je da je isti zaključen između Željezare „Zenica“, d.o.o. Zenica kao davaoca stana na korištenje kao prodavca i V.H. i J.H. kao kupaca, predmet ugovora je nekretnina-stan u Zenici u ulici Bulevar kralja Tvrtka I, broj 9., sprat V, stan broj 23.

Uvidom u Rješenje broj 03-23-12-3538/99. od 02.12.2013. godine, utvrđeno je je isto donijeto od strane Općine Zenica, Službe za opću upravu i stambene poslove, navedenim rješenjem se utvrđuje da je N.P. bio korisnik stana u Zenici u ulici Bulevar kralja Tvrtka I broj 9/V/23. Stavom 2. nalaže se N.M. i drugima da u roku od 15 dana od dana prijema rješenja isprazne od lica i stvari stan i isti stave na raspolaganje N.P.. Stavom 3. utvrđuje se N.M. nema pravo na smještaj.

Uvidom u Rješenje broj 12-23-1372/02 od 29.01.2016. godine, utvrđeno je da je isto donijeto od strane Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline ZDK, u predmetu povrata stana, a istim se odbijaju kao neosnovane žalbe N.M., V.H. i DOO Željezare Zenica.

Uvidom u Zaključak o dozvoli izvršenja broj 03-23-12-3538/99 od 09.05.2018. godine, utvrđeno je da je isto donijeto od strane Grada Zenica, Službe za boračko-invalidsku i socijalnu zaštitu, stmabene poslove i društvene djelatnosti. Navedenim rješenjem se utvrđuje da se ima provesti izvršenje rješenja broj: 03-23-12-3538/99 od 02.12.2013.godine, kojim je utvrđeno da N.M. prestaje pravo na korištenje stana te se dozvoljava njegovo izvršenje.

Uvidom u Zapisnik Službe za boračko-invalidsku i socijalnu zaštitu, stambene poslove i društvene djelatnosti Grada Zenica od 27.06.2018. godine, utvrđeno je da je isti sačinjen povodom vraćanja ključeva od stana u ulici Kralja Tvrtka I broj 9/V-23, te se konstatuje da se stan prazan od lica i stvari vraća predstavniku službe u ispravnom stanju.

Uvidom u Odluku broj AP-4771/17 od 15.10.2019. godine Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, utvrđeno je da je apelacija N.M. usvojena, utvrđena je povreda prava iz člana II/3.e) Ustava BiH i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ukida se Presuda Vrhovnog suda FbiH broj: 04 0 U 008148 16 Uvp od 24.08.2017.godine. Predmet se vraća Vrhovnom sudu FbiH, koji je dužan po hitnom postupku da donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava BiH i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Također se nalaže Vrhovnom sudu FBiH, da u skladu sa članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda BiH, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud BiH o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Uvidom u Presudu Vrhovnog suda F BiH broj 04 0 U 008148 Uvp 2 od 28.11.2019. godine, utvrđeno je da je ista donijeta u upravnom sporu tužitelja Željezare „Zenica“, d.o.o. protiv akta broj: 12-23-1372/02 od 29.01.2016.godine, tuženog Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline ZDK u upravnoj stvari vraćanja u posjed stana, odlučujući o zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke podnesenom od strane zainteresovanog lica N.M. iz Z., protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj: 04 0 U 008148 16 U od 07.06.2016.godine. Navedenom odlukom se zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke se uvažava, presuda Kantonalnog suda u Zenici broj: 04 0 u 008148 16 U od 07.06.2016.godine se preinačava i rješava: Tužba se uvažava, osporeno rješenje tuženog Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline ZE-do kantona Zenica broj: 12-23-1372/02 od 20.01.2016.godine i rješenje prvostepenog organa Službe za opću upravu i stambene poslove Općine Zenica broj: 03-23-12-3538/99 od 02.12.2013.godine se poništavaju i predmet vraća prvostepenom organu na ponovni postupkak.

Uvidom u Presudu Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 155224 19 P 2 do 08.08.2019. godine, utvrđeno je da je ista donijeta u pravnoj stvari tužitelja N.P. iz Z., ul. ..., protiv tuženih 1. N.M. iz Z., ..., 2. V.H. iz Z., .... J.H. iz Z., ... i 4. Željezara „Zenica“ d.o.o. Zenica, Bulevar Kralja Tvrtka I broj 17. Zenica, radi utvrđenja ništavosti ugovora i stanarskog prava, v.s. 30.500,00 KM. Navedenom presudom se odbija tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da su ništavi i bez pravnog učinka Ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, broj 5182/2000 od 31.08.2000. godine, zaključen između tuženih V.H. i J.H. sa tuženom „Željezara“ d.o.o. Zenica i Ugovor o kupoprodaji od 20.11.2002. godine zaključen između tuženog N.M. sa tuženima V.H. i J.H., te da kao takvi ne proizvode pravno dejstvo za ugovorne strane, kao i treća lica, a kao posljedica ništavosti uspostavit će se restitucija na način da se u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Zenici izvrši upis na način da se na suvlasničkom dijelu od 62/10060 na nekretnini označenoj kao kč. br. 662 povezano s vlasništvom na posebnom dijelu zgrade – STAN koji se sastoji od dvije sobe, ukupne površine od 62 m2, broj parcele 662/EU3J22, sve upisano u zk. uložak broj 4746 upiše Željezara „Zenica“ sa dijelom 1/1, a što su tuženi dužni trpjeti. Utvrđuje se da je tužitelj nosilac stanarskog prava na suvlasničkom dijelu od 62/10060 na nekretnini označenoj kao kč. br. 662 povezano s vlasništvom na posebnom dijelu zgrade – STAN koji se sastoji od dvije sobe, ukupne površine od 62 m2, broj parcele 662/EU3J22, sve upisano u zk. uložak broj 4746. Obavezuje se tužena Željezara „Zenica“ d.o.o. Zenica da, po pravosnažnosti presude, zaključi sa tužiteljem ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo na parceli označenoj suvlasnički dio od 62/10060 na nekretnini označenoj kao kč. br. 662 povezano s vlasništvom na posebnom dijelu zgrade – STAN koji se sastoji od dvije sobe ukupne površine od 62 m2, broj parcele 662/EU3J22, sve upisano u zk. uložak broj 4746. Uvidom u Presudu Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 155224 19 Gž od 26.02.2020. godine, utvrđeno je da je žalba tužitelja odbijena, kao neosnovana i presuda prvostepenog suda potvrđena. Uvidom u Presuda Vrhovnog suda F BIH broj 43 0 P 155224 20 Rev od 09.11.2021. godine, utvrđeno je da je revizija tužitelja N.P. odbijena.

Uvidom u Zapisnik o usmenoj raspravi u predmetu br. 07-23-12-3538/99 od 04.02.2020.godine, utvrđeno je da je isti sačinjen od strane Službe za boračko-invalidsku i socijalnu zaštitu, stambene poslove i društvene djelatnosti u upravnoj stvari N.P. i E.P., u predmetu zahtjeva za povrat stana. U Zapisniku se konstatuje da će na zahtjev N.P. usmena rasprava biti odgođena.

Uvidom u Odluku RO Željezara od 31.05.1989.godine, utvrđeno je da se navedenom Odlukom vrši dodjela kadrovskih stanova u objektu 3-C na privremeno korištenje zaposlenicima, između ostalih i zaposleniku N.P., kojem se dodjeljuje dvosoban stan u Zenici, u ulazu I, broj 9., sprat V, broj stana 2.

Uvidom u reviziju u predmetu broj 43 0 P 155224 19 P 2, utvrđeno je da je ista podnijeta od strane N.P., protiv presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 43 0 P 155224 19 P 2 od 26.02.2020.godine, zbog pogrešne primjnee materijalnog prava.

Uvidom u zaključak o dozvoli izvršenja Grad Zenica br. 05-23-12-3538/99 od 09.05.2019.godine, utvrđeno je da je Rješenjem Službe za opću upravu i stambene poslove Grada zenica broj: 03-23-12-3538/99 od 02.12.2013.godine utvrđeno da je da N.M. prestalo pravo korištenja stana, te se dozvoljava njegovo izvršenje, te da će se izvršenje provesti dana 29.06.2018.godine na način što će iseliti N.M. i druge, iz stana u Zenici u ulcii Bulevar kralja Tvrtka I broj 9./V-23, koji je dužan isti ispražnjen od lica i stvari staviti na raspolaganje N.P..

Uvidom u potvrdu Željezara ZENICA d.o.o. Zenica od 05.07.2001.godine, utvrđeno je da se istom potvrđuje da su N.P. i E.P. bili korisnici samačkog objekta u ulici Bulevar kralja Tvrtka I broj 9., u periodu od 12.07.1989.godine do 21.07.1997.godine.

Uvidom u Zapisnik o usmenoj raspravi od 01.12.2021. godine, utvrđeno je da je isti sačinjen od strane Službe za boračko-invalidsku i socijalnu zaštitu, stambene poslove i društvene djelatnosti u upravnoj stvari N.P. i E.P., u predmetu zahtjeva za povrat stana. U Zapisniku se konstatuje da će na zahtjev N.P. usmena rasprava biti odgođena, zbog promjene punomoćnika koji ga zastupa u predmetnoj upravoj stvari.

Uvidom u Zapisnik o primopredaji samačkog smještaja broj 0850/89, od 12.07.1989.godine, utvrđeno je da je isti sačinjen od strane RO Željezara „Zenica“, Zenica, u kojem se konstatuje da je samački smještaj, tj. Stan u ulici Bulevar Lenjina broj 9., Zenica, primio radnik Energetike, N.P.. Također je konstatovano zapisnički i u kakvom stanju je stan primljen.

Uvidom u Ugovor o korištenju samačkog smještaja od 12.07.1989. godine, utvrđeno je da je zaključen između RO Željezare „Zenica“ Zenica, OOUR Društveni stan-DARD-Samački smještaj s jedne strane i N.P. radnika OOUR-a RZ-a Energetika. Predmet ugovora je davanje na privremenoi korištenje dvososbnog stana u ulici Bulevar Lenjina broj 9., Zenica, površine 61,78 m2.

Uvidom u Dostava podataka od 12.02.2020. godine, utvrđeno je da je ista izdata od strane Službe za boračko-invalidsku i socijalnu zaštitu, stambene poslove i društvene djelatnosti Grada Zenica, a istom s epotvrđuje da su na iz budžeta Grada Zenica, za 2018.godinu na ime pomoći za stambeno zbrinjavanja N.M. kao RVI izdvojen iznos u visini od 10.000,00 KM.

Uvidom u Informacije od Ministarstva za boračka pitanja, broj: 13/02-04-2698-1/20 od 20.07.2020. godine, utvrđeno je da je Ministarstvo za boračka pitanja ZDK, po zahtjevu N.P. istog obavijestilo da tražena informacija o tome da li je i koliko sredstava N.M. ostvario kako bi riješio svoje stambeno pitanje, sadrđi lične podatke, te stoga s njima nije moguće raspolagati.

Iz stanja spisa i provedenih dokaza nesporno proizilazi činjenica da je tužitelj bio zaposlenik Željezara „Zenica“ d.o.o. Zenica, kao i činjenica da je Željezara „Zenica“ d.o.o. Zenica dana 31.05.1989. godine donijela Odluku o dodjeli kadrovskih stanova u objektu 3-C na privremeno korištenje br. 148/89, a nesporno proizilazi i činjenica da je tužitelj sa navedenom tuženom dana 12.07.1989. godine zaključio Ugovor o korištenju samačkog smještaja. Članom I navedenog ugovora regulisano je da RO Željezara „Zenica“, OOUR Društveni standard-Samački smještaj, daje na privremeno korištenje: dvosoban stan, P= 61,78 m2, u zgradi 2C, sprat V, broj sobe 2, u ulici Bulevar Lenjina br. 9 u Zenici (novi naziv ul. Bulevar Kralja Tvrtka br. 9C). U članu II ugovora navedeno je da se ležaj, soba, garsonjera, stan koji je predmet ovog ugovora, daje na korištenje N.P. na osnovu odluke br. 148/89 od 31.05.1989. godine. Članom VI navedenog ugovora regulisano je da se korisnik samačkog smještaja obavezuje da će ležaj, sobu, garsonjeru, stan i inventar za koji je zadužen, uredno koristiti i održavati i da će prestankom radnog odnosa u RO Željezara „Zenica“ Zenica, bez otkaznog roka iseliti i prostoriju i inventar, kojeg je preuzeo prilikom useljenja, uredno vratiti u ispravnom stanju.

Nadalje, iz stanja spisa i provedenih dokaza da su tuženi V.H. i J.H., kao prodavci, sa tuženim N.M. kao kupcem, dana 20.11.2002. godine zaključili Kupoprodajni ugovor, a isti je ovjeren od strane Općinskog suda u Zenici pod br. Ov.br. 6271/02 od 22.11.2002. godine. Članom 1. predmetnog ugovora regulisano je da prodavci prodaju i ustupaju kupcu svoje nekretnine u Zenici, a što u naravi predstavlja dvosoban stan u Zenici, ul. Bulevar Kralja Tvrtka I br. 9, sprat V, stan br. 23, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i pomoćnih prostorija, površine 61,78 m2, te pripadajućih dijelova zajedničkih prostorija i uređaja, a nalazi se na k.č. br. 760/3 KO ... iz zk.ul. br. 3832/02 od 30.10.2002. godine. Članom 2. navedenog ugovora regulisano je da kupac kupuje od prodavaca predmetne nekretnine za kupoprodajnu cijenu od 50.000,00 KM. U članu 3. ugovora navedeno je da prodavci potvrđuju da su od kupca primili dio kupoprodajne cijene u iznosu od 15.000,00 KM, a da će kupac ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 35.000,00 KM isplatiti do 20.12.2002. godine. U članu 4. ugovora navedeno je da prodavci pristaju da se kupac, po isplati kupoprodajne cijene iz člana 3. ovog ugovora, uknjiži u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nepokretnosti opisane u članu 1. ovog ugovora. Nesporno proizilazi i činjenica da se na osnovu navedenog Kupoprodajnog ugovora, ovjerenog od strane Općinskog suda u Zenici pod br. Ov. 6271/02 od 22.11.2002. godine, tuženi N.M. u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetnog stana sa dijelom 1/1.

Nadalje, iz stanja spisa i provedenih dokaza nesporno proizilazi činjenica da je Rješenjem Službe za opću upravu i stambene poslove Općine Zenica br. 03-23-12-3538/99 od 02.12.2013. godine utvrđeno da je tužitelj N.P. bio korisnik stana u Zenici, ul. Bulevar Kralja Tvrtka I br. 9/V-23, te da je tuženi N.M. dužan da u roku od 15 dana isprazni od lica i stvari predmetni stan i isti stavi na raspolaganje tužitelju.

Konačno, iz stanja spisa i provedenih dokaza nesporno proizilaze i činjenice da je tuženi N.M. dana 27.06.2018. godine napustio predmetni stan i da je tužitelj N.P. ušao u posjed predmetnog stana.

Dalje iz rezultata dokatnog postupka proizilazi da je Vrhovni sud FBiH dana 28.11.2019.godine u postupku vanrednog preispitivanja sudske odluke, presudu Kantonalnog suda u Zenici broj: 04 0 u 008148 16 U od 07.06.2016.godine preinačio i spor riješio na način da se osporeno rješenje tuženog Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline ZE-do kantona Zenica broj: 12-23-1372/02 od 20.01.2016.godine i rješenje prvostepenog organa Službe za opću upravu i stambene poslove Općine Zenica broj: 03-23-12-3538/99 od 02.12.2013.godine poništava i predmet vraća prvostepenom organu na ponovni postupak. Presuda je donijeta temeljemuputa Odluke Ustavnog suda BiH, koji je utvrdio povredu prava na pravično sudđenje apelanta N.M., te da se nije moglo rješavati po zahtjevu za povrat stana dok se prethodno ne riješi pitanje pravne valjanosti kupoprodajnog ugovora koji je apelant N.M. imao zaključen a u pogledu predmentog stana, jer je to preduvjet za rješavanje zahtjeva u upravnom postupku.

Dalje iz rezultata dokaznog postupka proizilazi da je tužitelj upisan kao vlasnik sa dijelom 1/1, na predmetnom stanu, a što proizilazi iz zk.ul.br. 4746, k.o. ..., na temelju kupoprodajnog ugovora od 20.11.2002.godine, kao i da je tuženi kao tužitelj pravosnažno odbijen sa tužbenim zahtjevom kojim se tražilo da se utvrdi da su ništavi i bez pravnog učinka Ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, broj 5182/2000 od 31.08.2000. godine, zaključen između tuženih V.H. i J.H. sa tuženom „Željezara“ d.o.o. Zenica i Ugovor o kupoprodaji od 20.11.2002. godine zaključen između tuženog N.M. sa tuženima V.H. i J.H., te da kao takvi ne proizvode pravno dejstvo za ugovorne strane, kao i treća lica, u vezi sa čim je i Vrhovni sud FBiH, odlučujući po reviziji donio odluku da se revizija odbija.

Dalje iz rezultata dokaznog postupka, a isto nije ni bilo sporno među strankama proizilazi da je tužitelj bio u posjedu stana do 27.06.2019.godine, kada je prinudno deložiran od strane tuženog, te da još uvijek nije u posjedu predmetnog stana.

Iz iskaza tužitelja koji je saslušan u svojstu parnične stranke proizilazi da je tužitelj kao ratni vojni invalid od Grada Zenica, dobio novčana sredstva u vidu nepovratnih sredstava u iznosu od 10.000,00 KM, koja su uložena i u kupovinu nove stambene jedinice u kojoj trenutno živi nakon što je deložiran iz predmetnog stana, te da svakodnevno trpi štetu prije svega materijlanu zbog nemogućnosti raspolaganja navedenim stanom.

Iz iskaza tuženog proizilazi da je u posjed stana uveden na osnovu pravosnažnog rješenja od strane općinske službe, da je stan bio potpuno devastiran, ni jedne utičnice, ni jednog sijaličnog grla, niti prekidača, zakovani prozori, niti jedne česme, stan je zatečen u devastiranom stanju, da je u stanu urađeno slijedeće: okrečeno je, postavljene svjetiljke, elektroinstaliacije, rekonstruisan je, elektroinstalacija razvodna tabla, osigurači postavljeni, bojler, umivaonik, tuš baterija, slavine. Nakon što je dobio presudu Vrhovnog suda iz 2019. godine nije se obraćao tužitelju da mu preda stan u posjed.

Sud je iskaze cijenio objektivnim, u dijelovima koji nisu u suprotnosti sa izvedneim materijalnim dokazima.

Iz iskaza svjedoka S.M., da je poznato da je kod općinskih organa vođen postupak po zahtjevu tuženog za povrat predmetnog stana, da je u skladu sa presudama upućen poziv tužitelju da se iseli iz predmetne sambene jedinice, te tužitelj je vratio ključeve tako da nije bilo prinudnog iseljenja, a ključeve je vratio ovoj službi, nakon toga je služba zapisnički uvela tuženog u predmetni stan. Dalje proizilazi da Grad nije obezbjedio tužitelju nekretninu nakon deložacije, nego je nadležna služba za boračko invalidsku zaštitu, istom isplatila novčanu pomoć kao ratnom vojnom inalidu po njegovom zahtjevu a radilo se o iznosu od 10.000,00 KM, navedenu pomoć dobijaju svi koji ispunjavaju uslove za istu kao što je to tužitelj imao.

Sud je iskaz svjedoka cijenio objektivinim, te istom u cjelosti poklonio vjeru.

Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja je zahtjev da mu tuženi preda u posjed i slobodno raspolaganje nekretninu upisanu u zemljišnoknjižni uložak broj 4746 K.O..., broj parcele 662/EU3J22, označenu kao suvlasnički dio od 61,78/10060 na nekretnini označenoj kao k.č. br. 662 povezano s vlasništvom na posebnom dijelu zgrade – STAN, SPRAT V, koji se sastoji od 2 soba ukupne površine od 61,78 m2, na adresi Bulevar kralja Tvrtka I 9, Zenica, slobodnu od lica i stvari, a sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja, kao i da tužitelji na ime korištenja stana u ulici Bulevar kralja Tvrtka I br. 9. u Zenici površine 61,78 m2 za period od 28.11.2019. godine pa do 28.05.2022. godine isplati naknadu u iznosu od 8.618,31 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.11.2021. godine pa do isplate.

Predmet protivtužbenog zahtjeva je za naknada nužnih troškova tuženog-protivtužitelja u iznosu od 1.831,80 KM sa zakonskom zateznom kamataom počev od 06.12.2021.godine pa do isplate, odnosno ulaganja koja je protivtužitelj imao u predmetnom stanu.

Iz naprijed navedenih dokaza proizilazi da je tužitelj vlasnik nekretnina za koje traži predaju u posjed, a ova činjenica nije ni bila sporna tokom postupka.

Tokom postupka sporna je bila činjenica da li tuženi imao valjan osnov da drži predmetne nekretnine u posjedu. Naime, tuženi tvrdi da je u posjed predmetnih nekretnina uveden od strane Grada Zenica u upravnom postupku vraćanja u posjed stana koji je realizaran po Zapisniku od 27.06.2018.,godine, iz čega slijedi da tuženi stan koristi sa pravnim osnovom, odnosno tužitelj nije dokazao da ne postoji odnosno da je prestao pravni osnov korištenja navedenog stana.

Odredbom člana 3. stav 1. Zakona o stvarnim pravima („Službene novine Federacije BiH”, broj 66/13 i 100/13, dalje ZSP) je propisano svaka fizička i pravna osoba može biti nosilac prava vlasništva i drugih stvarnih prava.

Odredbom člana 126. stav 1. ZSP, je propisano vlasnik ima pravo da zahtijeva povrat stvari od osobe koja je u njenom posjed, a od osobe koja ga protupravno uznemirava da prestane sa uznemiravanjem.

Odredbom iz čl. 127. st. 1. dalje ZSP, propisano je da bi ostvario pravo na povrat stvari vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se stvar nalazi u tuženikovom posjedu.

Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud nalazi je da tužitelj dokazao pravno odlučnu činjenicu propisanu čl. 127. st. 1. ZSP, da je nekretnina koju od tuženog traži u povrat njegovo vlasništvo.

Dakle, pravom vlasničkom ili reivindikacijskom tužbom vlasnik neposjednik - tužitelj od posjednika - tuženog, zahtijeva predaju u posjed predmeta na kome ima pravo vlasništva. Podiže se zbog toga što je vlasniku uskraćena ovlast posjedovati spornu stvar, stoga predmet spora nije utvrđenje prava vlasništva već povrat predmeta vlasništva u posjed tužitelju. U parnici povodom vindikacijske tužbe tužitelj je dužan dokazati: svoje pravo vlasništva na stvari, a što je u ovom postupku tužitelj dokazao, te je dužan tužitelj dokazati da se stvar koju traži nalazi u posjedu tuženog a što je takođe tokom postupka dokazano. Naime, iz samog odgovora na tužbu tuženog, proizilazi da tuženi drži u posjedu sporne nekretnine, jer tuženi tokom postupka nije negirao činjenicu da je u posjedu predmetne nekretnine, nego je negirao činjenicu bespravnog korištenja iste, a navedneo također proizilazi iz iskaza tuženog u kojem tuženi navodi da odbija da vrati stan iz razloga što smatra da je stan njegov na osnovu 40 godina radnog staža njega i njegove supruge, a na osnovu rješenja Željezare „Zenica“, d.o.o. te da nakon što je dobio presudu Vrhovnog suda iz 2019. godine nije se obraćao tužitelju da mu preda stan u posjed.

Sud smatra da je pravni osnov držanja predmetnog stana u posjedu tuženog otpao samom činjenicom da je prije svega zapisnik o primopredaji koji je zapravo po pravnoj prirodi provedbeni akt rješenja broj: 03-23-12-3538/99 od 02.12.2013.godine, kojim je bilo utvrđeno pravo korištenja predmetnog stana u korist tuženog, a koje rješenje je zajedno sa drugostepenim rješenjem broj: 12-23-1372/02 od 29.01.2016.godine poništeno odlukom Vrhovnog suda F BiH broj 04 0 U 008148 19 Uvp 2 od 28.11.2019.godine, a kao drugo tuženi nije uspio dokazati ništavost kupoprodajnog ugovora tužitelja koji predstavlja pravni osnov na osnovu kojeg je temeljem upisa u zemljišne knjige tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnom stanu.

Dalje, ne stoji prigovor tuženog o nepotpunoj pasivnoj legitimaciji s obzirom da iz Zapisnika od 27.06.2018.godine, proizilazi da je tuženi lice koje se uvodi u posjed predmentog stana.

S obzirom da činjenica o identitetu predmetne nekretnine između parničnih stranaka nije bila sporna, a nije ni sporno da je tužitelj vlasnik ovih nekretnina a da tuženi sporne nekretnine drži u posjedu, što proizilazi iz iskaza tuženog, te kako ne postoji pravni osnov po kome tuženi drže u posjedu sporne nekretnine I to u periodu od donošenja presude Vrhovnog suda FBIH od 28.11.2019.godine, kojim je poništen I pravni osnov za držanje stana od strane tuženog, te kako do dana donošenja pravosnažnog rješenja u upravnom postupku tuženi nema nikakv pravni osnov za korištenje predmetnog stana, to je tužbeni zahtjev valjalo usvojiti primjenom odredbe iz čl. 126. st. 1. ZSP. Dakle, tužitelj kao vlasnik ima pravo da u smislu odredbe člana 17. ZSP predmetnu nekretninu slobodno i po svojoj volji istu posjeduje, koristi i da s njom raspolaže, u skladu sa svojim pravilima, a svakoga od toga prava isključi u granicama određenim zakonom.

Tužitelj je tužbom potraživao i naknadu korištenja predmetnog stana u skladu sa tržišnim cijenama u periodu od 28.11.2019.godine kada je donijeta presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 04 0 U 008148 19 Uvp 2 do 28.05.2022.godine kao dana sačinjavanja nalaza i mišljenja vještaka, zbog nemogućnosti da raspolaže predmetnim stanom u iznosu od 8.618,31 KM, što predstavlja zapravo zakupnine mjesečne u navedenom periodu.

Odredbom člana 219. Zakon o obligacionim odnosima („Sl. list SFRJ“ broj: 29/78, 39/85 i 57/89, te „Sl. list RBiH“ broj:2/92, 13/93 i 13/94 u tekstu ZOO) propisano je da kad je neko tuđu stvar upotrijebio u svoju korist, imalac može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili u odsustvu ove, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe.

Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu koristi koju je mogao ostvariti u periodu od dana donošenja presude Vrhovnog suda dakle od dana 28.11.2019.godine do 28.05.2022.godine, da nije bio onemogućen od strane tuženog koji je bio u posjedu stana bez valjanog pravnog osnova, da je navedenu stambenu jedinicu izdavao.

Na okolnost visine zakupnine koju bi ostvario tužitelj je izveo dokaza vještačenja po vještaku građevisnke struke iz čijeg nalaza i mišljenja proizilazi da je tužitelj po navedenom osnovu mogao steći dobit u iznosu od 8.618,31 KM, do kojeg iznosa je došao komparirajući cijene zakupa stanova na istoj lokaciji.

S obzirom da je sud utvrdio da je tuženi od momenta donošenja odluke Vrhovnog suda dakle od 28.11.2019.godine pa nadalje do dana izrade nalaza vještaka, koristio predmetnu nekretninu bez pravnog osnova, u kom periodu je tužitelja kao vlasnik bio onemogućen da raspolaže svojom nekretninom, te kako je tužitelj provođenjem vještačenja dokazao da bi mogao da je u tom periodu raspolagao nekretninom te istu izdavao, ostvariti dobit po osnovu zakupnina u iznosu od 8.618,31 KM, na koji iznos je tužitelj i opredijelio tužbeni zahtjev to je sud i ovaj dio tužbenog zahtjeva cijenio osnovanim, te ga kao takvog i usvojio.

Dakle, imajući u vidu da je tužitelj pravo vlasništva na predmetnom stanu stekao upisom u zemljišne knjige temeljem zaključenog kuporodajnog ugovora, da je jedno od sadržaja prava vlasništva i pravo raspolaganja predmetom vlasništva, što je u konkretnom stan, koje mu je bilo uskraćeno, te da je i Ustavni sud u svojoj odluci broj AP-4771/17 izrazi stav da su upravni organi u postupku razmatranja zahtjeva za povrata predmetnog stana od strane tuženog potpuno zanemarili činjenicu da je tužitelj još 2002.godine kupio predmetni stan, na temelju kojeg se uknjižio kao vlasnik, što predstvalja prethodno pravno pitanje, te da je nakon donošenja odluke Vrhovnog suda od 28.11.2019.godine, a posebno nakon pravosnažnog okončana sudskog postupka po tužbi N.P. radi poništenja predmetnog kupoprodajnog ugovora, u kojme je tužba odbijena, a nakon čega je tuženi i dalje odbijao da preda stan u posjed tužitelju kao vlasniku stana, zbog čega je osnovan zahtjev tužitelja za naknadu koristi koju bi ostvario iznajmljivanjem stambene jedinice, zbog čega sud smatra osnovanim i taj dio tužbenog zahtjeva.

Na okolnost visine štete, tužitelj je izveo dokaz vještačenja po vještaku građevinske struke, iz čijeg Nalaza i mišljenja proizilazi da je procjena vrijednosti zakupa stana urađena metodom uporednih vrijednosti sličnih stanova. Usvojena je vrijednost zakupa predmetnog stana za 30 mjeseci (za period od 28.11.2019. godine do 28.05.2022. godine je 287,27 x 30 = 8.618,31 KM.

Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i navedene zakonske odredbe sud je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim te odlučio kao u izreci.

Prilikom donošenja odluke sud je cijenio i sve ostale provedene dokaze, kao i sve prigovore i navode iznesene od strane tuženog te našao da isti nisu osnovani, odnosno da neki od tih dokaza nisu od uticaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

Sud je usvojio protivtužbeni zahtjev, obrazlažući svoju odluku na sljedeći način:

Sud je usvojio protivtužbeni zahtjev protivtužitelja za naknadu troškova ulaganja u iznosu od 1.831,80 KM iz sljedećih razloga:

Članom 129. Zakona o stvarnim pravima propisano je: (1) Osoba čiji je posjed savjestan (savjestan posjednik) dužna je vratiti stvar vlasniku zajedno sa plodovima koji nisu obrani. (2) Savjestan posjednik ne odgovara za pogoršanje i propast stvari koji su nastali za vrijeme njegovog savjesnog posjeda, niti je dužan dati naknadu za upotrebu i korist koju je imao od stvari. (3) Savjestan posjednik ima pravo na naknadu nužnih troškova za održavanje stvari, kao i na naknadu korisnih troškova u mjeri u kojoj je vrijednost stvari povećana. (4) Savjestan posjednik ima pravo na naknadu troškova koje je učinio radi svog zadovoljstva ili uljepšanja stvari samo ukoliko je njena vrijednost povećana (korisni troškovi). Ako se ono što je učinjeno radi zadovoljstva ili uljepšavanja stvari može odvojiti od stvari bez njenog oštećenja, savjestan posjednik ima pravo da to odvoji i zadrži za sebe. (5) Savjestan posjednik ima pravo zadržavanja stvari dok mu se ne nadoknadi iznos nužnih i korisnih troškova koje je imao u vezi sa njenim održavanjem. (6) Vrijednost plodova i drugih koristi koje je posjednik imao od stvari, odbiće se od troškova koje posjednik osnovano traži. (7) Troškovi i vrijednost plodova obračunavaju se prema cijenama u vrijeme donošenja presude. (8) Potraživanja naknade nužnih i korisnih troškova zastarijevaju u roku od tri godine od dana predaje stvari vlasniku.

Članom 130. Propisano je: (1) Nesavjestan posjednik dužan je da stvar vrati vlasniku sa svim plodovima koje je stvar dala za vrijeme njegovog posjeda. (2) Nesavjestan posjednik dužan je nadoknaditi vlasniku vrijednost ubranih plodova koje je potrošio, otuđio, kao i vrijednost plodova koje je propustio da ubere. (3) Nesavjestan posjednik dužan je nadoknaditi štetu nastalu pogoršanjem ili propašću stvari, osim ako bi ta šteta nastala i da se stvar nalazila kod vlasnika. (4) Nesavjestan posjednik ima pravo zahtijevati naknadu nužnih troškova koje bi imao i vlasnik da se stvar nalazila kod njega. (5) Nesavjestan posjednik ima pravo zahtijevati naknadu korisnih troškova samo ako su korisni za vlasnika. (6) Nesavjestan posjednik nema pravo na naknadu troškova koje je učinio radi svog zadovoljstva ili uljepšavanja stvari osim ako je njena vrijednost povećana za vlasnika. Ako se ono što je učinjeno radi zadovoljstva ili uljepšanja stvari može odvojiti od stvari bez njenog oštećenja, nesavjestan posjednik ima pravo da to odvoji i zadrži za sebe. (7) Savjestan posjednik postaje nesavjestan od trenutka kada mu je tužba dostavljena, ali vlasnik može dokazivati da je savjestan posjednik postao nesavjestan i prije dostavljanja tužbe. (8) Potraživanje vlasnika, odnosno nesavjesnog posjednika zastarijevaju u roku od tri godine od dana predaje stvari vlasniku.

Odredbom čl.315 .stav 1.Zakona o stvarnim pravima FBIH je propisano da je posjednik stvari osoba koja ima faktičku vlast na stvari.

Odredbom čl. 326.stav 1. Zakona o stvarnim pravima FBIH je propisano da je posjed savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da nema pravo na posjed. Savjesnost prestaje saznanje posjednika da mu ne pripada pravo na posjed. Stavom 2. da se savjesnost posjeda pretpostavlja.

Iz rezultata dokaznog postupka proizilazi da je donošenjem odluke Vrhovnog suda kojim se poništavaju nižestepeni akti tuženikov posjed prestao biti savjestan, a sa navedneom presudom je bipo upoznat I sam tuženi.

Dalje iz rezultata dokaznog postupka, osobito nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke proizilazi da je tuženi imao ulaganja u predmetni stan, koja su podrazumjevala dovođenje stana u osnovne uvjete stanovanja, a oko navedenog odnosno činjenice o kojima se to tačno ulaganjima radi, usaglasile su se i parnične stranke, što je konstatovano u samom nalazu I mišljneju vještaka.

Iz Nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke proizilazi da je u svrhu izrade nalaza i mišljenja vještak izašao i na uviđa u prisustvu parničnih stranaka, da je stan u lošem stanju, bez namještaja, te da su stranke zajednički usaglasile a vještak na osnovu toga izvršio procjenu ulaganja, te utvrdio da je tuženi u predmetni stambeni objekat imalo ulaganja u iznosu od 1.831,80 KM.

Naime, vrijednost ulaganja tuženog-protivtužitelja utvrđena je od strane vještaka građevinske struke koji Nalaz je sud, sa svim obrazloženjima datim na glavnoj raspravi, ocijenio stručnim, objektivnim i u svemu datim u skladu s pravilima struke i u cijelosti ga prihvatio, pri tome cijenivši da primjedbe stavljene na taj dokaz od strane tužitelja, a niti tuženog nisu takve prirode da bi dovele u sumnju vjerodostojnost istog.

Imajući u vidu da da je tuženi dokazao da je imao materijlana ulaganja radi dovođenja stana u minimalne uvjete za stanovanje, te da je dokazao visinu tih ulaganja izvođenjem dokaza nalaza I mišljenja vještaka građevinske struke, te mu imajući u vidu odredbe člana 130. Stav 4. i Zakona o stvarnim pravima, sud je utvrdio da tuženom iako nesavjesnom posjedniku pripada pravo da zahtjeva od tužitelja kao vlasnika naknadu nužnih troškova koje bi imao i vlasnik odnosno protivtuženi da se stvar nalazila kod njega.

Prema odredbi člana 7. Zakona o parničnom postupku stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Odredbama člana 123. stav 1. Zakona o parničnom postupku stranke, je propisano da je svaka stranka dužna dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev. Odredbom člana 126. ZPP-a je propisano da ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Odluku o zakonskim zateznim kamatama sud je donio shodno odredbama shodno odredbama članova 324. i 277. ZOO-a, u skladu sa postavljenim tužbenim odnonso protivtužbenim zahtjevom.

U skladu sa prednje utvrđenim činjneičnim stanjem, te rezultatima dokaznog postupka sud je donio odluku kao u izreci.

O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe člana 386. stav 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna suprotnoj strani naknaditi troškove postupka.

Tužitelj je uspio u cjelosti sa tužbenim zahtjevom te mu se dosuđuju sljedeći nužni troškovi:

Troškovi sastava tužbe iznos od 934,00 KM zastupanje na pripremno ročištu od 01.11.2021.godine iznos od 999,00 KM, zastupanje na nastavku pripremnog ročišta od 06.12.2021.godine iznos od 523,00 KM, zastupanje na nastvaku pripremnog ročišta od 22.03.2022.godine iznos od 548,00 KM, zastupanje na glavnoj raspravi od 06.06.2022.godine iznos od 1.096,00 KM, uvećano za iznos PDV-a od 17 %, što ukupno iznosi 4.797,00 KM.

Tužitelju pripadaju i troškovi vještačenja u iznosu od 200,00 KM, kao i troškovi sudske takse na tužbu i presudu u iznosima od po 500,00 KM.

Troškovi sastava odgovora na protivtužbu iznos od 291,91 KM koji tužitelju pripadaju srazmjerno njegovom uspjehu od 69,47 % po protivtužbi, odnosno neuspjehu tuženog-protivtužitelja po istoj.

Ukupni troškovi koji se dosuđuju tužitelju iznose 6.288,91 KM.

Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa, odnosno odbija se za putne troškove na relaciji Jelah-Zenica-Jelah radi pristupa na ročište, kao i troškove koji se odnose na odsustvo iz kancelarije, s obzirom da isti po ocjeni suda ne spadaju u nužne troškove.

Traženi troškovi tuženog-protivužitelja se odnose na zastupanje na nastavku pripremnog ročišta od 06.12.2021.godine iznos od 171,09 KM, koji tužitelju pripadaju srazmjerno njegovom uspjehu od 30,53 % po protivtužbi, zastupanje na nastavku pripremnog ročišta od 29.01.2022.godine iznos od 171,09 KM, zastupanje na nastavku pripremnog ročišta od 22.02.2022.godine iznos od 171,09 KM, za zastupanje na glavnoj raspravi od 06.06.2020.godine gdje je uspjeh protivtuženog u cjelosti te mu pripadaju troškovi u iznosu od 280,80 KM, prema opredijeljenoj vrijednosti spora.

Tuženom kao protivtužitelju ne pripadaju troškovi sastava odgovora na tužbu, kao ni troškovi pristupa na pripremno ročište od 01.11.2021.godine, s obzirom da je protivtužbeni zahtjev istaknut tek na nastavku pripremnog ročišta od 06.12.2021.godine, a po tužbenom zahtjevu tuženi je u cjelosti izgubio spor.

Protivtužitelju pripadaju i troškovi vještačenja u iznosu od 150,00 KM koji mu se dosuđuju u cjelosti kao I troškovi sudske takes na tužbu u iznosu od 45,79 KM, s obzirom na uspjeh protivtužitelja u ovoj fazi postupka, te taksa na presudu u cjelokupnom iznosu od 20,00 KM.

Protivtužitelju se ukupno dosuđuju tropkovi u iznosu od 1.009,86 KM, dok se sa preostalim zahtjevom odbija kao neosnovanim.

Visina troškova je određena na osnovu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata u FBiH („Službene novine FBiH“, br. 67/02,22/04) koja je važila u vrijeme izvršenja pojedinačnih radnji, te članu 31. Zakona o advokaturi FBiH ( „Službene novine FBiH“, br. 40/02, 18/05). Pri tome, sud je uzeo u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice (čl.387.ZPP-a).

Iz navedenih razloga i primjenom citiranih propisa odlučeno je kao u izreci presude.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Sudija

u roku od 30 dana od dana donošenja iste. Ivana Baković-Jukić

Žalba se podnosi Kantonalnom sudu u Zenici

putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka.